Ispovesti

Oduvijek sam imala želju da živim samostalno, i nadam se da ću jednog dana to uspijeti. Da ću i prije udaje živjeti jedno vrijeme sama bez ičije pomoći. Ne bih zaista voljela da živim sa muževim roditeljima jednog dana, jer ni sa svojima ne želim živjeti do udaje. Zaista... ali zapažam veliki broj mladih parova koji žive sa (muževim) roditeljima. Često žive na odvojenim spratovima, neki čak u istom domaćinstvu, imaju samo svoju sobu. I dijete dobiju tu i tako žive. Neki su čak vrlo imućni. Pa opet žive sa roditeljima. Da li zbog novca, pomoći roditelja oko djece, ne znam... samo znam da zaista ne bih voljela tako da živim ali plašim se da će se to desiti. Uzimam u obzir i razmišljanje naših momaka... prije bi umrli nego živjeli kao podstanari ili "kod žene"... bojim se da ću možda ostati i neudata.