Ispovesti

Tek u tridesetima vidim koliko mi "najbolji prijatelj" nikada zapravo nije bio prijatelj. Kad smo imali 22 godine, bili smo na moru, i svidjela mi se jedna djevojka. On je znao da se bojim visine, i namjerno taj dan ode na najviši kamen da skačemo. To mi je jedini strah, u ostalom sam neustrašiv. Društvo ga je, naravno, podržalo jer je iz bogatije obitelji. Ja, budala, nisam shvatio koliko je to bilo pokvareno i zlobno. Ismijavali su me cijeli dan, a djevojka je otišla. Da nastavim, imao sam nekih problema sa želucem, mislili su da je tumor. Doktor mi je rekao da ne smijem jesti jaja, gluten i mliječne proizvode. On odluči organizirati rođendan svom djetetu u palačinkarnici, gdje nema ništa drugo za jesti. Da stvar bude još gora, to je bilo točno pored zgrade moje bivše djevojke s kojom sam prekinuo. Ironija je da ništa od toga nisam vidio dok nisam započeo stabilnu vezu s divnom djevojkom. Od tada samo govori ružne stvari. Kako nisam video ne znam, voleo sam ga - ali sada ćao.