Ispovesti

Moja najbolja drugarica i ja brojimo preko 25 godina prijateljstva. Prosle smo i uspone i padove, ali od svih prijateljstava naše je bilo najčvršće i opstalo. Ona je po prirodi zatvorenija osoba i ne voli puno da priča o sebi i svom životu, što sam joj ja uvijek zamjerala jer je smatram bitnim dijelom svog života i prirodno je da me zanima kako je, dešava li se nešto novo. Sve je to bilo i ok, ali ona od kad se udala jednostavo ne postoji, pošalje poruku 1 u mjesec dana i onda ni ne odgovori. Ja sam isto udata, ali prijatelje smatram jednako važnim. Naročito jer smo u tom razdoblju kad se mnogo stvari dešava, i ne znam da li me više boli što nemam sa kim to da podijelim, ili što ona nema potrebu da svoj život podijeli sa mnom. A pritom znam da od mene nema bližu osobu, osim naravno muža.