Ispovesti

Sa mojim mužem sam od svoje 19. godine, a sad su mi 32. Od 13 godina peovedenih zajedno samo je prvih pet bilo lijepo. Od kad smo se vjenčali i dobili djecu ja toga čovjeka ne prepoznajem. Od normalne priče i odnosa došli smo do toga da on ništa ne radi oko djece stari su šest godina i godinu da viče uvijek kad mu nešto nije po volji psuje mi majku ne bira riječi i onda se posle toga ponaša kao da se ništa nije desilo kao da se sve zaboravilo. A ja ne mogu tako i zbog njegovog povremeno lošeg ponašanja zbog njegove neposvećenosti djeci i meni kao ženi došla sam do spoznaje da ja više nemam iste emocije prema njemu. Ne mogu reći da ga ne volim ali mogu reći da se rastanemo da bi najnormalnije nastavila život. Ne znam kako čovjeka da animiram da se pokrene da se unormali da vidi koliko nije ni muž ni otac. Kući kad je glava mu je pred telefonom i televizorom ni razgovora ni emocije ni fizičkog kontakta. Znam da ćete reći razvedi se i gdje nalazite takve balvane, ali čovjek nije bio takav.