Izlazim iz gradskog busa u Beogradu na novu autobusku krećem kuci i pri izlasku srećem jednu od najlepših devojaka koju sam ikada video, ona me pita gde se ulazi na autobusku, ja joj kažem da i ja idem tamo i tako se uputimo zajedno usput komentarišući premeštanje stanice. Kad smo stigli ja joj kažem gde se kupuju karte i gde je izlaz na perone, ljubazno mi se zahvalila i tu se rastajemo. Ja sedim u stanici čekajući da prođe vreme i ugledam nju isto čeka. Kada je došlo vreme polaska ulazim u autobus i sedam do prozora, do mene seda putnik, kad kroz prozor spazih tu devojku koja ulazi u moj bus, ide u isti grad i seda na prvo sedište. Ne mogu se prekajati zašto nisam imao hrabrosti da joj priđem na stanici da se upoznamo dok smo čekali bus, možda bi sedeli zajedno i ostvario bih neki kontakt. Posle dugo vremena mi se neka devojka nije toliko svidela.
Ostavi svoj komentar
#85
Nekad stvarno uzivam da slusam Justina Bibera, mogu da ga slusam satima, pogotovu pesmu Never say never. Je l sam mnogo grešan?
odobravam 3959 • osudujem 7687 • komentari 346
Detaljnije
Ispovest dana
Rak je pobedio.
Zbogom dobri ljudi.
odobravam 49 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 235 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 235 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije