Radim noćnu smenu u mrtvačnici, okružena hladnim metalom i prigušenim svetlima. Postala sam naviknuta na tišinu i na nepromenjivu prisutnost mrtvih. Osećaj je čudan, ali s vremenom, sve to postane običan posao.
Međutim, prošle noći čula sam lupkanje-tiho, ritmično kucanje koje je dolazilo iz jedne od ladica. Prišla sam, otvorila je, a telo je ležalo nepomično, baš kao i pre. Ipak, taj zvuk nije prestao, naprotiv, počeo je da se širi kroz prostor, premestivši se u sledeću ladicu, zatim u drugu. Osećala sam kao da me nešto posmatra, kao da nešto ili neko čeka da ga primetim. Pomislila sam, može li ovo biti stvarno? Da li je moguće da smrt ima glas, ili da prošlost ovih zidova nosi nešto što ne mogu razumeti?
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 763 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Ne znam zbog čega pojedine žene i muškarci(90% žene) misle da je njima neko dužan da ustaje u autobusu zbog dece, trudnoće itd. Odmah da se ogradim, ja uvek ustanem i ustaću svakome, ALI (uopšteno), n...
odobravam 138 • osuđujem 205 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Moja rođena sestra, moja druga polovina srca, se spanđala sa mojim verenikom. Mi smo zajedno 4 godine i pre godinu dana smo se verili i planirali svadbu. Sasvim slučajno sam saznala za sve. Skontala s...
odobravam 1923 • osuđujem 70 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3750 • osuđujem 53 • komentari 0
Detaljnije