Daj svoje mišljenje.
Volim svog muža, posvađala bih se odmah s nekim ako ga ne poštuje. Branim ga i cijenim kakva je osoba i to što je dobar čovjek. Kad mu je rođendan potrošim se više nego za bilo koga drugog i ništa mi nije žao. Osjećam i dalje zaljubljenost kad dođe s posla, pa me izgrli i izljubi ja se izgubim. Oboje smo ko djeca i razmaženi, pokazujemo osjećanja i najgore nam je kad nismo zajedno zbog posla ili putovanja, tad se i posvađamo kao svaki bračni par. Ali kad smo zajedno, punimo jedno drugome bateriju i želim to od srca svima. Jedini problem što me zanima da li sam jedina, što nemam želju za se*om, radije masturbiram. On takođe. Svi bi pomislili varam ga ili on mene, ali nije to slučaj. Imam uvijek dostupnost njegovom telefonu kao i on mom. Uvijek smo zajedno i ako nismo znamo 100% gdje je drugo i šta radi. Čudno mi je jer smo u početku imali burne noći, prštale su varnice i strast, ali sad samo ljubav ostala. Za sad mi to ne smeta, ali bojim se jel to normalno i ima li nas još takvih.
