Snaha i brat su se uselili u našu kuću. Renovirali svoju sobu i čekaju bebu. Snaha je rekla nekoliko puta "svakako sve ostaje nama". Ćutala sam, da ne pravim scenu u kući. E onda sam jednom rekla da ću uzeti sve što mi po zakonu pripada, pa i pola kuće. Nikome nije bilo pravo, ni roditeljima. Sada oni planiraju da prave ili kupuju svoju kuću, beba samo što nije došla, a roditelji mene krive da će morati uz malu bebu i kućom da se bave. Ljudi nisu ni svjesni šta znači život toliko ljudi pod jednim krovom, sa sve djetetom. Naravno, brat je tampon zona, totalno nesnađen i pogubljen, između žene koja je imala plan da sve uzme sebi (iako njoj ne pripada ništa), roditelja i "zle sestre". Žene, ne grabite tuđe, imate svoje roditelje pa njih žive sahranjujte i uzimajte nasljedstvo, ako imate šta. Ja sam dijete svojih roditelja, a ne snaha.
Ostavi svoj komentar
#255
Posvadjala sam se sa cimerkom i sad rolnu toalet papira nosim u sobu jer ne želim da je i ona koristi.
odobravam 4690 • osudujem 544 • komentari 28
Detaljnije
Ispovest dana
Mislim da smo moj muž i ja savršeni jedno za drugo.
odobravam 214 • osuđujem 16 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Devojka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći. Sinoć je sanjam ušuškanu kao bebicu u mom naručju, pokrivenu ćebetom. Mazim je po kosi, ljubim je po glavi. Toliko mi je srce bilo puno, i toliko j...
odobravam 1881 • osuđujem 73 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2877 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije