Ispovesti

Osoba sam koja svakome daje 200% sebe. Uvijek se trudim pomoći, bez obzira na okolnosti – bilo da je u pitanju novčana pomoć (iako sam u posljednje vrijeme i sama u financijskim poteškoćama), bilo neka druga vrsta podrške. Pomažem jer vjerujem u to da treba biti tu za druge, čak i kada nije lako. Međutim, često se osjećam kao da to nije dovoljno cijenjeno. Ljudi oko mene – roditelji, brat, sestra, prijatelji, poznanici, pa čak i moj dečko – rijetko mi uzvraćaju istom mjerom. Kada meni nešto treba, gotovo da nikada ne dobijem istu vrstu pomoći i podrške koju im pružam. To me pogađa, ali unatoč svemu, ne mogu prestati davati sebe drugima, jer je to jednostavno moj način života. Ipak, pitam se – zaslužujem li i ja ponekad taj isti trud, ljubav i podršku koje nesebično pružam drugima?