Daj svoje mišljenje.
U toku srednjeg obrazovanja imala sam profesoricu koja je bila u određenim godinama, 50+, ali se nikada nije udala niti ima djece. Bila sam od onih učenica koja se nije petljala s dečkima i koja stvarno nije žurila ući u vezu, nisam nikada srljala, i nikada nisam ni bila u vezi. Ona je to znala jer eto imali smo s njom prisan odnos. Uvijek me voljela, bodrila, podržavala, čak i kada nisam nešto znala bilo bi ok i sačekala bi me dok se ne spremim. Sve dok nije saznala da sam našla dečka. Bukvalno pred sami kraj srednje upoznala sam dečka s kojim sam kliknula bilo mi je to to i počeli smo vezu. To mi je bio prvi dečko. Jednog dana u toku njenog časa neko joj je rekao da sam našla dečka i ljudi moji, ona je toliko bila naočigled razočarana u mene. Nikada onaj pogled neću zaboraviti. Sve ostale koji su bili solo ona je favorizovala i nikada mi neće biti jasno to njeno ponašanje i osude na osnovu toga imam li dečka ili ne. Da li je u pitanju ljubomora ili šta, ne znam. Ta žena mi je ostala misterij.