Detinjstvo pamtim po ogromnom osećaju straha i nemanju kontrole zbog ponašanja mog oca. Evo sad je stigao kući i sedi u sobi, a ja uopšte nemam želju da izađem i sedim sa njim. Dosta je popravio svoje ponašanje kad smo odrasli, ali ne mogu da ne pomislim da je to zato što mi sad možemo da se odbranimo. Imam i teoriju pošto inače stalno brinem i nikad nisam opuštena, da je to jer mi je i detinjstvo bilo takvo. Prosto ti se mozak nabaždari tako i to ti ostaje.
Ostavi svoj komentar
#183
Uvek pomirisem WC papir nakon sto se obrisem :( ne znam sto to radim al ne mogu da prestanem
odobravam 470 • osudujem 1415 • komentari 70
Detaljnije
Ispovest dana
Ako su ti potrebne emocije za seks, danas si osuđen na večnu nevinost.
odobravam 229 • osuđujem 88 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Posle 20 nedelja trudnoće, doktori su mi saopštili da će mi dete imati daunov sindrom. Rasprave između mene i supruga trajale su dve nedelje, gde je on govorio kako ne treba da abortiram, kao i meni b...
odobravam 2207 • osuđujem 290 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 3090 • osuđujem 40 • komentari 0
Detaljnije