Ispovesti

Nisam nikad pomislila da mi se ovo može desiti, ali desilo se. Živim u CH već 6 godina, 3 godine nisam išla kući, komunikacija na našem jeziku je samo s mamom jednom ili dva puta tjedno, i to 90% našeg razgovora ona priča, ja odgovorim sa "da, ne, ne znam, vidjet ću, razmislit ću" ili "stvarno, kada, zašto...", uglavnom ne koristim naš jezik. Zbog zadnje dvije godine škole, nemam vremena čitat na našem. Evo sad sam došla i ne izlazim među ljude, zato što se ne mogu sjetit nekih riječi. Vidim svuda podrugivanja zbog toga, al nisam kriva. Mozak se prihvatio onoga što mi treba, a ono što ne koristim, jednostavno odbacuje. Pisati mogu, imam vremena da se sjetim, al običan razgovor ne mogu više da vodim.