Daj svoje mišljenje.
Oduvijek mi je želja bila da živim sama. I za to sam se izborila prije 3 godine, sama živim, radim i plaćam stan. Imam mir i privatnost koje nisam imala u roditeljskoj kući. Bila sam u vezi godinu dana sa dečkom koji je živio sa roditeljima. Finansijski im je pomagao, od plate uvijek odvajao 400 KM ili čak 500 (oko 250 e mjesečno). Došlo vrijeme za nešto više u vezi, gdje ćemo živjeti? Ja sam predložila da dođe kod mene da probamo zajedno neko vrijeme, ali da po pola plaćamo račune. Nakon nekoliko dana mi predlaže da dođem živjeti "kod njega" odnosno u kući njegovih roditelja.. kao zbog finansija i ogromnih troškova, a i njegovima treba pomoći. Kao da sam ja dužna njegovima da pomažem, pa ni moji mi to ne traže. Već 3 godine ne živim ni sa svojima, jedva sam čekala da se odselim, a on mi predloži da živim sa njegovima. Naravno, odbila sam i raskinuli smo. Tačno više neću ni sa jednim Balkancem ući u vezi, sve sami edipovci i mamini sinovi, nesposobni za život!
