Iz iskustva sam naučio da jednom kad te malo mesto označi to je kraj. Pre nekoliko godina sam se preselio u manje mesto i u početku mi je bilo okej što se svi raspituju o tebi/ žele da znaju svašta o tebi al sam jednostavno uvek bio osoba koja nije volela da priča o svom životu i privatnim stvarima. Ali kad ljudi u malom mestu ne znaju sve o tebi počeće bukvalno da izmišljaju. Došao sam do toga da me ljudi koje ni ne znam mrze i čak kasirke u lokalnim prodavnicama ne vole. Uvek mi je to bilo čudno dok mi više osoba nije reklo šta se sve o menu priča. Ali to nisu obični tračevi il štagod nego bukvalno cele priče o tome šta sam sve radio u prošlom gradu, da sam psihički bolestan, da sam ja ustvari p*der (jer me nisu videli da imam devojku). Meni je samo gore što znam da ljudi zapravo veruju u to!?!?
Ostavi svoj komentar
#374
Kao mali sam na fizičkom igrao fudbal,ali kad bih dosao kuci uzmem dve stolice i cepam lastis
odobravam 2053 • osudujem 56 • komentari 21
Detaljnije
Ispovest dana
Napustila sam toksičan posao i toksičnu vezu. Nakon mjesec dana našla nov posao, bolji, sa boljim radnim okruženjem i boljom platom. Jer naravno, ne idem ispod svojih kriterijuma. Nakon raskida, ne že...
odobravam 198 • osuđujem 15 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kuma mi se naljutila jer sam otvoreno podržala njenog supruga tokom razvoda i borbe za dete. Zajedno smo studirale medicinu, ona se na drugoj godini zaljubi. Njeni nisu prihvatili vezu jer još uvek st...
odobravam 1788 • osuđujem 73 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Nedavno smo dobili novog kolegu. Dečko se doselio u trošnu kuću od preminule bake i nije htio da je prodaju zbog uspomena. Par kolegica i kolega se podsmjehuje u kantini kad ga nema jer zna doći dva-t...
odobravam 4292 • osuđujem 33 • komentari 0
Detaljnije