I kada smo se pustili, onako verbalno, jesmo li se pustili totalno? Kada smo svakome dali prostor da izgradi život, jesu li naši životi sada izgrađeni ili je to bio bjeg od povreda i ožiljaka koje oboje nosimo duboko, preduboko da zacijele? I kada smo prestali osjećati se na daljinu, jesmo li prekinuli tu tajnu vezu? I kada smo sjebali sve što nam je dano i bilo je sveto, je li prestalo biti sveto za nas? I kada smo odlučili pronaći sreću u drugima, jesmo li je pronašli? Može li se prekinuti spona dvije srodne duše? Kako smo došli do ovoga?
Nakon 15 godina sigurno mogu reći pobjegli smo, prvo ja, a zatim i ti, od dubine ljubavi koja nas je plašila, a nitko nam nije rekao da pobjeći ne možemo i nikada nećemo moći jer je ona tu, ispod svih obrana, u nama, zauvijek.
Ostavi svoj komentar
#361
žensko sam i masturbiram
odobravam 3747 • osudujem 701 • komentari 206
Detaljnije
Ispovest dana
Jako me zanima da li i ti i dalje misliš da smo srodne duše…. Prošlo je 3 godine, dobila sam dete, verujem da si i ti dobio dete. Svaki tvoj pregledani story me žacne. Pitam se da li razmišljaš o nama...
odobravam 28 • osuđujem 222 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Ja na blagajni. Ja i djevojka s kojom sam par mjeseci. Uzimamo sladoled, piće i neke grickalice. Inače jako zaljubljen u nju. Krenem plaćati a kartica odbijena (nisam znao da sam dosegao limit), a ne...
odobravam 1916 • osuđujem 95 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3690 • osuđujem 51 • komentari 0
Detaljnije