Daj svoje mišljenje.
Djeca su mi porasla, tinejdžeri i ja sad plačem za mojim bebama. Djetinjstvo njihovo me prošlo u nastojanjima da preživim dan, čekajući noć, da se onesvijestim pored njih. Vječno u nekoj strci, gužvi, pokušavajući da stignem sve što se očekiva od jedne mame, supruge, snahe, kćerke. Imam osjećaj da sam uživanje i igranje s mojim bebama uvijek odlagala za sutra, jer danas imam nešto bitno za obaviti, i da mi je tako nestalo vremena. Bila sam tu za njih i uvijek s njima, ali nekako mi se čini da nisam dovoljno, da sam mogla više i bolje. Uživajte sa svojom djecom, vrijeme tako brzo prolazi, ne odlažite ništa za sutra, ni jednu igru, ni jednu šetnju, ni jedno maženje, odmah! Nosite ih u rukama, nunajte u krilu, spavajte s njima, razmazite ih, samo će jednom biti bebe. Propušteno se ne može vratiti.