Djeca su mi porasla, tinejdžeri i ja sad plačem za mojim bebama. Djetinjstvo njihovo me prošlo u nastojanjima da preživim dan, čekajući noć, da se onesvijestim pored njih. Vječno u nekoj strci, gužvi, pokušavajući da stignem sve što se očekiva od jedne mame, supruge, snahe, kćerke. Imam osjećaj da sam uživanje i igranje s mojim bebama uvijek odlagala za sutra, jer danas imam nešto bitno za obaviti, i da mi je tako nestalo vremena. Bila sam tu za njih i uvijek s njima, ali nekako mi se čini da nisam dovoljno, da sam mogla više i bolje. Uživajte sa svojom djecom, vrijeme tako brzo prolazi, ne odlažite ništa za sutra, ni jednu igru, ni jednu šetnju, ni jedno maženje, odmah! Nosite ih u rukama, nunajte u krilu, spavajte s njima, razmazite ih, samo će jednom biti bebe. Propušteno se ne može vratiti.
Ostavi svoj komentar
#292
Kad igram GTA pucam u random prolaznike, smiruje me...
odobravam 7205 • osudujem 330 • komentari 38
Detaljnije
Ispovest dana
Ja kad sam postao izbjeglica u 13 dana sam noćio na 11 različitih mjesta. Ne sjećam svih tih mjesta ali znao sam da sam 13 dana tako živio. Ostao bez oca, ostao bez strica, ostao bez rođaka-brata (uja...
odobravam 289 • osuđujem 14 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Mojima je problem što cenim i volim njegove roditelje. Pa gospodo ti ljudi me drže za kraljicu. Kada smo dobili dete odmah su nam ustupili porodičnu kuću i prešli u stančić (uz obrazloženje lakše im j...
odobravam 1268 • osuđujem 43 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3532 • osuđujem 47 • komentari 0
Detaljnije