Daj svoje mišljenje.
Ja i obostrana ljubav - 2 različita pojma. Sad imam 27, a sjećam se da sam još od puberteta znala da neću nikad biti sretna u ljubavi jer me nikad nitko nije htio u koga bih se zaljubila. Kad bih god to nekom pričala (još kao klinka), svi bi mi se smijali da sam premlada da bih se tako razočarivala, da će naići onaj pravi kad se najmanje nadam, da svatko nekog čeka iza ugla i ostale nebuloze koje možeš okačiti mačku od rep. Ali najviše me naljutilo kad mi je nekoliko njih reklo da moram malo spustit kriterije i da budem sretna da me bilo tko hoće "onako ružnu", a što je najgore od svega, upravo takvi mi i prilaze. Ružni, ili troduplo stariji i još psihički zaostali (točno bi im se to vidjelo po ponašanju). Jednom me čak i mama povrijedila tako što mi je rekla da kako meni prilaze samo ti "munjeni" jer sam i ja sama munjena, a inače se "sličan sličnom raduje". Znači ispada da sam onda i ja i ružna i luda kao ti tipovi, jer lijepi i normalni dečki ne da me neće, nego me bukvalno mrze! 🤬
