Daj svoje mišljenje.
Počeli smo da živimo zajedno prije 3 mjeseca. U ovom periodu ja sam ostala bez posla..ranije sa faxom koji sam završila bilo je lako naći posao i jako dobro sam zaradila, sada je sve teže, ali neću odustati nikada. On radi, plata je skromna. Ali hvala Bogu i na tome. Dešava se kada platio rentu za stan, režije, da ostane 100 eura do druge plate. Skoro sjedimo, gledamo se i počnem da se smijem.. Bože kako nam je lijepo a baš ništa nemamo, kako ljudima malo treba, kako smo nekada živjeli i imali, a sada kada skupljamo kovanice da odemo na čaj ili kafu bar jednom mjesečno, nikada se više nismo voljeli, poštovali, radovali životu, maštali. Sada će neko napisati patetika..pa neko što nisi našla posao, neko da smo jadni, sirotinja se samo voli i ostale gluposti. Ali koga briga.. Bitno je da smo najjači kada treba, svjesni koliko je ljubav jaka, i svjesni koliko će sve biti slatko kada uspijemo. Do tada i jedna kafa je dovoljno kada te griju ruke ljubavi.
