Sa svima iz djetinjstva sam prestala da se družim, prije ili kasnije. Prosto se prijateljstvo pokvari i ugasi. Neke drugarice su se udale, rodile djecu, odselile. Ove sa kojima sam ponekad u kontaktu i neudate su, žive u različitim gradovima i jako se rijetko vidimo. Iako sam nekoliko puta pokušala da dogovorim druzenje, uvijek neki izgovor. Sa druge strane, pristala sam da se pomirim sa momkom koji me je ghostovao nakon skoro deset mjeseci nezvaničnog izlaženja, tokom kojeg je bilo svašta na moju štetu. Uprkos tome imam neka osjećanja prema njemu. Mlađi, nema ni auto pa ja vozim jednom nedjeljno u njegov grad. On ima društvo i svaki dan je sa njima na kafi. Ovo sve još jadnije zvuči kad napišem. Jako sam usamljena. Osjećam se bijedno, nevoljeno i beznačajno. Ovo su one boli koje ubijaju iznutra a ne možeš ni suzu da pustiš. Ne znam šta to nije u redu sa mnom.
Ostavi svoj komentar
#292
Kad igram GTA pucam u random prolaznike, smiruje me...
odobravam 7205 • osudujem 330 • komentari 38
Detaljnije
Ispovest dana
Sestra izašla napolje. Ćale me pita de je Sofia. Ja kažem u Bugarskoj. Tog šamara se i danas sećam.
odobravam 101 • osuđujem 183 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Roditelji su brata izbacili iz kuće jer je prevario snajku koja je trudna (treće dete) sa nekom ludačom koja je navodno trudna sa njim. Ja mu takođe nisam dozvolio da ostane kod mene sa mojom porodico...
odobravam 2834 • osuđujem 38 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Živim sa djevojkom koja se činila kao dovoljno dobra za buduću ženu. Nakon 3 godine zajedničkog života smo se vjerili, otad smo zvanično pokušavali za bebu i nije se primilo. Pretrage su pokazale da i...
odobravam 131 • osuđujem 2760 • komentari 0
Detaljnije