Već neko vrijeme pokazujem znakove burn outa i nedavno sam odlučila potražiti pomoć. U znak podrške, suprug se prijavio na psihoterapiju kako bi bio spreman nositi se sa mojim, nažalost, sve češćim anksioznim napadima. Jutros sam pripremala doručak i nešto nije išlo kako treba i ja sam tu počela plakati. On je ustao, uzeo viljuške od mene, zagrlio me i počeo govoriti kako je to sve u redu i da je sasvim normalno da nešto nekad ne uspije i da se samo sjetim koliko puta je sve bilo kako treba i ukusno. Zagrlila sam ga najjače, sretna što ga imam takvog, punog strpljenja, ljubavi, razumijevanja iako znam koliko mu je teško gledati me takvu. Oporavit ću se ja sigurno. Prvenstveno zbog sebe, a onda i zbog njega jer on zaslužuje najbolju verziju mene.
Ostavi svoj komentar
#92
Volim kako devojke mirišu. pogotovo u proleće.mmm
odobravam 13294 • osudujem 121 • komentari 36
Detaljnije
Ispovest dana
Radno vreme od 8h je jednostavno previše. Plus kad se računa vreme u prevozu, priprema za posao. To bi bilo u redu da dan traje 30+ sati. Ovako, ljudi su izmrcvareni i psihički i fizički.
odobravam 336 • osuđujem 13 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Svekar se uvredio jer sam mu rekla da ne može da nam upada u stan nenajavljen i bez kucanja. Rekla sam mu da sam ja žena njegovog sina, i da se možda tuširam, možda spavam, možda sam gola i ne može te...
odobravam 1929 • osuđujem 79 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kada sam spomenula da želim srediti sprat kuće za sebe (živim i radim u Sloveniji) roditelji i brat su me napali. Onda sam predložila da napravimo još jedan sprat, pa da imamo dva. Strašno su me izvri...
odobravam 3772 • osuđujem 53 • komentari 0
Detaljnije