Ispovesti

Primjetila sam mnogo negativnih komentara na određene objave kada su troškovi na poklone u pitanju (između cure i dečka). Ako žena kaže da joj momak kupuje poklone, izvede ju van i sl., zašto ju odmah nazivate sponzorušom? Tko kaže da i ona njemu ne kupuje poklone, samo što to nije navela u tekstu? Svome sam dečku jednom spomenula da bih voljela tu i tamo dobiti neki cvijet, tipa 1 ružu ili buket od max 5€ iz lidla, a on mi pokloni one od 20-50€ bez određene prigode, čisto da me usreći jer volim cvijeće. Jesam li zbog toga sponzoruša? S druge strane, obožavam kad nađem nešto što bi se njemu svidjelo i kupim mu to ili sama izradim neku sitnicu jer znam da će mu to puno značiti. Npr ispletem plišanca, napravim nešto sa zajedničkim slikama, kupim nešto što dugo govori da bi htio imati/probati. Njegova sreća mene urećuje, a vrijedi i obrnuto.