Ispovesti

Imam osjećaj kao da mi ništa ne pripada na ovom svijetu. Svi su uzimali i otimali od mene. Od malih nogu, uzimali hranu sa stola, igračke, slatkiše, kasnije i mjesta za stolom u izlascima, drugare i drugarice, ljudi bi samo odlazili od mene. Poslije su mi otimali momke. Pa su mi dva puta na konkursu bukvalno preoteli radna mjesta. Ja sam se zaista trudila da budem normalna sa ljudima, otkako sam se rodila, do dana - danas.. Ali izgleda da se to danas ne isplati. Umorila sam se od toga da mi sve izmiče iz ruku i da uvijek izvučem deblji kraj, zaista to nisam zaslužila. Usljed svih tih trauma, postala sam hladna kao led, bezobrazna, arogantna, stroga i sirova. Grabim i ne dajem! Ne prepoznajem se, niti me drugi prepoznaju. Ne vole me niti su me ikad voljeli, ali me makar poštuju. Po prvi put sa 30 godina.