Znam da je nekim ljudima život u zajednici mnogo težak, ali evo ima i drugačijih primera. Muž i ja živimo na spratu, njegovi žive dole, imamo odvojene ulaze. Kod nas se ulazi pomoću stepenica iz dvorišta i nismo spojeni sa njima. Odlučili smo se na takav život jer skupljamo učešće za kredit, a da smo izabrali kiriju ne bi to mogli. Moje iskustvo je da ja te ljude ni ne viđam, niti čujem kao da ne postoje. Delimo dvorište i istu kapiju a ne vidim ih nekad po nedelju dana. Nazovu telefonom i pitaju kad mogu doći na kafu da se igraju sa unučetom. Nijednom nisu banuli ili nenajavljeno došli, sem kad su mi krenule kontrakcije pa kad su me čuli da vrištim, bila sam sama kući pa su me odveli u bolnicu. Isto kad mi idemo kod njih najavimo se jer i oni ljudi imaju svoj mir. Znam da je ovo redak primer, ali ima i ovakvih ljudi.
Ostavi svoj komentar
#357
Kada mi je jako dosadno, odem na forum filoloskog fakulteta i okacim post pun pravopisnih gresaka! Uvek mi pomogne!
odobravam 11965 • osudujem 292 • komentari 45
Detaljnije
Ispovest dana
Želim da živim sama i trudim se da to osiguram sebi što pre. Roditeljima nije jasno zašto to želim kad od njih imam sve gotovo, skuvano, oprano, ispeglano. Tačno, ali nemam svoju slobodu, svoj mir. Ra...
odobravam 404 • osuđujem 13 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Prije osam godina sam tragično izgubila najbolju prijateljicu. Bile smo nerazdvojne od malih nogu i trebale smo jedna drugoj biti kume. Nedavno sam se udala i u ranu zoru, nakon svadbenog slavlja, sam...
odobravam 1329 • osuđujem 55 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam rekao da će moja žena ovaj put da se porodi u privatnoj bolnici jedino sestra mi je rekla - Bravo, tako i treba. Svi ostali misle da je to bacanje para i kako je razmažena, pa čak i njeni rodi...
odobravam 3216 • osuđujem 29 • komentari 0
Detaljnije