Ispovesti

Studentica sam i pri kraju sam faksa. Osjećam jako veliku krivnju jer me majka financira i muka mi je samo pri pomisli da je moram pitati za novac za stan i hranu. Prošle godine sam doživjela potpuni slom na faksu i htjela sam odustati, ali uz pomoć terapeutkinje sam se sabrala i shvatila da je najbolje da nastavim. Ostalo mi je još nekoliko ispita i to planiram riješiti... ali najveći strah mi je pronalazak posla i osamostaljivanje. Dolazim iz siromašne obitelji i zato mi je jako krivo što financijski ovisim o drugima, a s druge strane sam zgrčena od straha od promjene i budućnosti. Uz to imam socijalnu anksioznost stoga je to sve malo teže nego što bi trebalo biti. Razgovaram o tome sa terapeutkinjom, ali imam osjećaj kao da tapkam u mjestu.