Daj svoje mišljenje.
Toliko sam željela neke stvari i naporno radila na njima, a nijednu nisam dobila. Npr. nakon završetka fakulteta, očekivala sam da ce biti lakše zamijeniti posao. Krenula raditi za kompjuterom i dobila sam karpalni tunel. Sve bih dala da me ruke ne bole kao nekad. Isplačem se, krenem dalje iako ne vidim rješenje, kako zbog teškog stanja na tržištu rada, tako zbog bolova u rukama. Ovaj problem uopšte nije bezazlen kao što se čini. Bilo je trenutaka kad na poslu odem u wc, isplačem se jer ako kažem za problem, samo će me ismijavati. Kolege me ne podnose, obzirom da sam jedina diplomirani inženjer (upisala master), a šef odjela i ostale kolege tehničari i inženjeri. Šef odjela dok još nije bio šef, na razne načine je pokušao da mi smjesti, hodao po pogonu za mnom kao cukica da vidi šta znam i koliko sam sposobna. Izlaz ne vidim, jer sam sve probala da posao zamijenim, ali ne ide. Nemam volje ni za šta. Nisam optimistična da ću naći rješenje uskoro. Ništa mi više nije zanimljivo. :(
