Daj svoje mišljenje.
Do nedavno smo po 3 puta mjesečno s djetetom (od rođenja do sad) putovali vikendom 200tinjak km jedan smjer i opet doma drugi smjer kod naših da se poveže s njima, provodi vrijeme s njima... Ono što smo zaključili da mojima to ništa ne znači, nekad sam imala osjećaj kao da jedva čekaju da odemo ako bismo bili duže od 48 sati. Nismo komplicirani, nismo nametljivi, u tom periodu bismo obišli i druge ljude, ako bi nešto trebalo pomoći uvijek smo se ponudili. Svoje obaveze smo uvijek gledali da obavimo kroz tjedan kako bi nam vikend bio za putovati. Kod njegovih se uvijek osjećamo dobrodošlo i oni dolaze i k nama u posjet. Žao mi je i teško mi je ali odlučili smo smanjiti putovanja i posvetiti se svojim životima i obavezama. Kada nas pozovu ili za neke važne događaje ćemo otići, oni su dobrodošli kod nas, ali to je moj maksimum koji u ovom periodu života mogu dati u tom smjeru.
