Sve što sam u životu htijela je ljubav, pogotovo osjetiti ljubav obitelji. Nikad me nisu prihvatili u cjelosti, ma niti pola mene. Najviše me boli što sam većinu svojih životnih odluka bazirala na tome što ja mislim da oni žele od mene. Možete već predpostaviti, na kraju shvatila kako me radi baš tih odluka mrze. Sad se samo pitam što sa mnom ne valja i kako sam toliko fulala u životu. Sama sebe uvjeravam da kad bih to znala mogla bih biti bolja i živjeti sretnije. Racionalno sam svijesna da to ne bi nužno pomoglo ako ne znam kako to ispraviti, ali nekako mi je lakše ako se tješim da sam ja problem i sve bi bilo bolje kad bi ja samo to znala. U suprotnom znači da oni nikad to nisu ni bili u stanju i da sam se cijeli život trudila uzaludno. Ta pomisao me još više boli.
Ostavi svoj komentar
#280
Nekad otkucam kartu u GSPu i kad se vozim samo jednu stanicu... Jace je od mene.
odobravam 524 • osudujem 633 • komentari 22
Detaljnije
Ispovest dana
Kakvog sam muža našla, kakvu muškarčinu, shvatila sam tek proletos na moru. Ono što je on činio/čini za mene i decu sam uzimala za normalno (u biti i jeste). Međutim pored drugaricinih i sestrinih mu...
odobravam 399 • osuđujem 48 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Rodila sam dete sa 23 godine, sad imam 29, pre toga bila s bivšim od moje 19-te, razišli se kad je mala imala 4 godine, i posle svega sam donela odluku da decu više ne želim, a ni muža takođe. Volim s...
odobravam 1313 • osuđujem 64 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Moja majka je preminula na porođaju. Do šeste godine sam živela sama sa ocem, kada se on ponovo oženio. Svi su govorili da će "maćeha" biti loša žena. A onda je došla ONA. Žena koja mi je postala MAMA...
odobravam 3522 • osuđujem 26 • komentari 0
Detaljnije