Imam 30 godina. Nijednog prijatelja sa fakulteta ili iz srednje. Danas mi prica koleginica o prijateljici sa faksa, cuje se svaki dan sa njom, jedno iskreno drugarstvo. I tužna sam, znajući da su meni ostali kontakti reda radi što pošalju poruku - "šta ima?" jednom u godini. Mnogo mi smeta to, ali ne kažem ništa, nisam bila sigurna je li to sad tako treba da je. Jedina sam pozivala. Sad sam sigurna da nije to okej, ili imate prijatelja u životu, pa iako je daleko, i životi su različiti. Mnogo sam usamljena, jer što se porodice tiče, mnogo su loši bili prema meni i na distanci smo. A muževljeva manja porodica nikako da prihvati da je oženjen, te nikako da mu daju prostora, nego stalno nabijaju osjećaj krivice da treba o njima da se brine itd. Sve normalno radi, ali žele da je glava njihove kuće i dalje. Tako mi dođe da odem negdje daleko i izgradim novi život. Čak živim i u gradu u kojem sam odrasla, blizu svoje, ali ne i muževljeve porodice. Osjećam da mi pravi život još nije počeo.
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Mrzim brak, decu, žrtvovanje za muža/porodicu, kuvanje, čišćenje itd. Nemam ništa protiv ljudi koji to sve žele i vole, ali ja to ne mogu.
odobravam 289 • osuđujem 43 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imao sam mnogo dobru drugaricu, za koju su svi mislili da ćemo biti zajedno, jer su nju svi moji obožavali, a mene njeni, ali mi se nismo fizički dopadali jedno drugom. I moj stariji brat mi je jednom...
odobravam 1389 • osuđujem 33 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2866 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije