U jednom periodu sam bila u haosu zbog nezaposlenosti i krova nad glavom. Pomišljala sam čak i na najgore. Jedno veče su me roditelji zatekli dok plačem, zagrlili me i rekli da se u životu sve reši. Dok je njih nikad neću biti sama i bespomoćna. Nisu znali koliko sam zapravo loše, a opet kao da su predosećali. Kasnije se zaista sve i rešilo, ali njihova podrška mi je olakšala pola stvari. Ne znam šta bih bez njih.
Ostavi svoj komentar
#245
Radim u hotelu na recepciji, i stalno kada mi prostitutke daju dokument, trazim ih na faceu, i dodajem.
odobravam 8653 • osudujem 4053 • komentari 32
Detaljnije
Ispovest dana
Devojka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći. Sinoć je sanjam ušuškanu kao bebicu u mom naručju, pokrivenu ćebetom. Mazim je po kosi, ljubim je po glavi. Toliko mi je srce bilo puni, i toliko je san ...
odobravam 348 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kakvog sam muža našla, kakvu muškarčinu, shvatila sam tek proletos na moru. Ono što je on činio/čini za mene i decu sam uzimala za normalno (u biti i jeste). Međutim pored drugaricinih i sestrinih mu...
odobravam 1285 • osuđujem 138 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2869 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije