Pišem samo jer osjećam da ako ništa ne uradim da ću nekako ekspodirati, osjećam se tako bespomoćno, bez ikakve volje za bilo čime. Pokušavam standardne stvari tipa hodanje, slušanje muzike, filmovi, treniranje, ali sve djeluje kao neka pauza i onda ponovo se vratim u neko stanje bez nade i bez volje za čitavim životom, imam 30ak godina i osjećam da je i ovo više nego dovoljno za mene, nemam volje da guram dalje, nemam pojma zašto da idem dalje, sam u ovom svijetu, znam da imam osobe koje su u neku ruku blizu ali ne osjećam kao da mogu ikome zaista reći sve jer nikom ne vjerujem, ne mogu otići na odmor jer nemam užitka od gledanja nečega bez da to imam sa nekim da podijelim, to neko iskustvo, priliku, zajednički momenat, sam sam a ne želim da počinjem sa nekim jer ne smatram da iko treba da nosi sve što mene muči, ali ne znam kako da se popravim, ide dan za danom, što više vremena prolazi osjećam da tim još više gubim sam sebe. Kako da uvjerim samog sebe da će biti bolje?
Ostavi svoj komentar
#145
Danas su se roditelji drali na mene jer sam dosla kuci posle 1 ujutru sa rodjendana. Imam 30 godina. :-/
odobravam 801 • osudujem 1744 • komentari 66
Detaljnije
Ispovest dana
Volim kad cura plače poslije svađe. Tad znam da sam pobijedio.
odobravam 18 • osuđujem 404 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Na dan rođendana koji je bio pre par nedelja sam se odlučio na veoma težak korak u životu. Priznao sam sebi da imam problem sa alkoholom i otišao da potražim stručnu pomoć. Društvo mi je takvo da voli...
odobravam 1548 • osuđujem 17 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Devojka mi je poginula u saobraćajnoj nesreći. Sinoć je sanjam ušuškanu kao bebicu u mom naručju, pokrivenu ćebetom. Mazim je po kosi, ljubim je po glavi. Toliko mi je srce bilo puno, i toliko j...
odobravam 2076 • osuđujem 83 • komentari 0
Detaljnije