Daj svoje mišljenje.
Uvek sam se trudila da budem dobra ćerka i da moji roditelji ne primete kada mi nešto smeta. Međutim, što sam starija, to se pojačava moj bes jer nisu ostvarili ništa bitno tokom života. Smatram da se nisu dovoljno trudili. Nikad nisam imala svoju sobu, odrasli smo u jednosobnom stanu sestra i ja. Nikad svoju privatnost nisam imala, nismo išli na putovanja jer nismo imali auto, nisu imali para da nam plate vozački... Nikad zajedno nismo otišli na more niti neko putovanje. Sada kada imam svoj posao i platu, znaju da mi prebace kada sebi kupim nešto skuplje. Iako imam para, kada sam sa njima uvek moraju da se gledaju i cene i šta je jeftinije, iako uvek želim da počastim. Kao da ceo život treba da živimo taj mentalitet sirotinje...