Daj svoje mišljenje.
Nikada neću zaboraviti dan kada smo se prvi put vidjeli. Kao da mi je srce u tom trenutku samo pobjeglo iz kontrole — zaljubila sam se odmah, najiskrenije, najnaivnije. Mislila sam da sam pronašla nekoga tko će me čuvati i voljeti barem upola koliko sam ja voljela njega. Dala sam mu sve: svoje vrijeme, emocije, snove, vjeru u ljude. Trudila sam se, molila sam ga da bude iskren, da ostane, da pokaže da mu je stalo. Svaki put kad sam padala, uvjeravala sam sebe da će se promijeniti… ali nije. On je samo uzimao. Manipulirao me, iskorištavao moju dobrotu i ljubav, i od mene napravio osobu koja je zaboravila vlastitu vrijednost. Pala sam u depresiju, jer sam se borila za nekoga tko se nikada nije borio za mene. Čak sam mu se jednom vraćala trčeći, kao da se vraćam kući — a zapravo sam trčala prema još većoj boli. Taj dan mi i danas nedostaje, ne zato što je on bio nešto posebno, nego zato što sam ja tada još vjerovala da nije samo jedna velika laž.
Zato, djevojke — molim vas, ne radite ovo.