Daj svoje mišljenje.
Mnogo me boli što sam svima poslednja opcija. Toliko se trudim da svima budem zanimljiva, da pomognem uvijek, nisam željna pažnje, ali jesam ljubavi. Kolko god ja bila dobra, meni se to uvijek loše vrati. Društvo me napušta bez jednog jedinog razloga…
Navikla sam da imam veliko društvo, da izlazim, da živim život, ali nakon zabodenih 200 noževa u leđa od strane svakoga, povukla sam se u sebe.
Od djevojke koja je konstantno bila nasmijana došla sam do toga da pijem anti-depresive u svojoj 20-oj godini života. :) Život me nije naučio ničemu lijepom, samo patnjom koju ne mogu da prebrodim sama...