Moj brat je rođen bez obje noge 1995. godine. Moji roditelji i ja smo bili tužni ali voljeli smo ga više nego ikoga. Djeca su mi se smijala zbog bratovog stanja. Često sam u svojoj sobi plakala zbog toga a moj brat je bio pored mene zagrlio me i rekao: Seko nemoj plakati smijaćemo se mi njima za koju godinu. I evo došao je taj trenutak, moj brat ima umjetne noge tj protetičke, trenira atletiku i velika je nada sporta. Predviđaju mu iduću paraolimpijadu iako njemu ne bi bila problem ni olimpijada jer trenira i bolji je od onih koji imaju obje zdrave noge. Volim ga najviše na svijetu! Svima treba poruka da bude: Oni se vama smiju jer ste različiti a vi se njima smijte jer su svi isti!
Ostavi svoj komentar
#280
Nekad otkucam kartu u GSPu i kad se vozim samo jednu stanicu... Jace je od mene.
odobravam 526 • osudujem 633 • komentari 22
Detaljnije
Ispovest dana
Pre dve godine kada sam imala 21 uradila sam nešto jako glupo što se i sada kajem. Naime, spavala sam sa dečkom moje mame koji već 10 godina živi sa nama. Trenutak nepažnje. On je tako dobar i poželja...
odobravam 17 • osuđujem 247 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 51 • osuđujem 2141 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Supruga je u mjesec dana izgubila posao, majku i imala je spontani u ranoj fazi. Bratova djevojka je na to sve izjavila da je ona kriva za bebu jer je dopustila "sekiraciju". Izbacio sam je van iz sta...
odobravam 3709 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije