Danas mi se desilo nešto neverovatno!
Po izlasku sa posla koleginica je zastala sa nekim dečkom, zazvonio joj je telefon i ja sam nastojala da se ljubazno pozdravim i predstavim. Pružila sam ruku i izgovorila svoje ima, a dečko mi se nasmejao i rekao "Znamo se, upoznali smo se na letovanju u Tivtu, sećaš se?" Zenemela sam, prepoznala sam ga! Bila sam klinka 14-15 godina, danima smo šetali pored vode, ja sam se zacopala, on je tada studirao, govorio je da sam previše mlada da bi bilo nečeg... od treme sam rekla da žurim i zbrisala. Danas sam saznala da se preselio u moj grad, otvorio svoju firmu bukvalno do zgrade u kojoj radim. On sada ima 36 a ja 25 godina. Pitam se kako me je prepoznao? Ne mogu da se otrgnem utisku da je to izgovorio kao da smo se juče sreli... a mislila sam da više neću videti te plave oči.
Ostavi svoj komentar
#308
Minut, dva pre nego što stigne račun, ja klisnem u klonju i ostavim drugare da reše situaciju.
odobravam 792 • osudujem 4572 • komentari 27
Detaljnije
Ispovest dana
odobravam • osuđujem • komentari
Detaljnije
Ispovest nedelje
Kad će ove osobe što ljubimorišu preterano i prate gde partner gleda, da li će pogledati, da li je pogledao itd ukapirati da su bolesne. Vi ste za lečenje i to nije sramota. Treba vam stručna pomoć. A...
odobravam 157 • osuđujem 42 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Dragi moji, ja sam muškarac sa stopostotnim invaliditetom i za kretanje se služim aktivnim invalidskim kolicima. Nisam došao ovdje kukati o tome kako mi je teško, dapače, došao sam se pohvaliti jednom...
odobravam 943 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije