Živim u jednom selu nadomak Obrenovca, jako blizu ovih nepogoda, ali je selo takve konstitucije da ne može da poplavi. Zbog takve konstitucije, u našem selu nalazi se i vojna kasarna, gde ima stotine evakuisanih, isto toliko ih ima i u osnovnoj školi u našem selu. Radim kao volonter već 48 sati. Nisam umoran! Snagu mi daju još uvek nasmejani ljudi, koji su izgubili sve. Veliki borci su u pitanju, ima i onih nervoznih naravno. Imam nepunih 19 godina jako sam se vezao za jednu staricu, koja je izgubila sve. Pomažem, radim, spremam, nosim, i uspevam da svratim do nje i popričam, pružim reč podrške, mnogo sam je zavoleo. Apelujem na sve volontere pomoćnike, radnike, sve! Imajte razumevanja za ove ljude, život im staje u jedan kofer.
Ostavi svoj komentar
#202
Muški sam frizer i uvek pitam ' je l kao prosli put?', a u stvari nemam pojma kako je bilo nego samo šišam kako mi dune.
odobravam 10881 • osudujem 1601 • komentari 29
Detaljnije
Ispovest dana
Mrzim brak, decu, žrtvovanje za muža/porodicu, kuvanje, čišćenje itd. Nemam ništa protiv ljudi koji to sve žele i vole, ali ja to ne mogu.
odobravam 289 • osuđujem 43 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Imao sam mnogo dobru drugaricu, za koju su svi mislili da ćemo biti zajedno, jer su nju svi moji obožavali, a mene njeni, ali mi se nismo fizički dopadali jedno drugom. I moj stariji brat mi je jednom...
odobravam 1389 • osuđujem 33 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci...
odobravam 2866 • osuđujem 34 • komentari 0
Detaljnije