Moj život je kao život kneza Miškina iz romana "Idiot" 😞
Objektivno gledano, bez lažne skromnosti, smatram da sam lep muškarac koji vodi računa o sebi. Imam odličnu platu i nisam glup. Kada me neka devojka "spopadne" i na prvom susretu hoće da je vodim u krevet, to mi je u startu crveni karton za nju. Ko zna s kim je sve tako pre mene.
Venčali smo se prije nekoliko mjeseci. Zajedno odlučili da iznajmimo stan. Udaljeni smo po 10-15 min vožnje i od njegove kuće i moje. On ima brata koji je oženjen i ima dvoje dece i žive u toj kući sa svekrvom. Kažite mi da li je normalno da svekrva zove mog muža da se trebaju polijepiti pločice, orezati voće, dovesti veterinar, da se ona odveze nekud (muž izlazi sa posla da bi obavljao njihove obaveze). Čemu služi taj brat i snajka što žive sa njom? Za ukras?
Stvarno su mi čudni amerikanci i njihovi "običaji". Upravo pogledah na fb, drugarica je za svoj rođendan pozvala drugarice u restoran i kad je trebalo platiti, 1 od njih se pobunila jer ništa nije jela, već je popila sok i to je htjela da plati. Ostale su je onda napale i počele snimati kako je bezobrazna, bla,bla itd. A ja u čudu, kontam ko je ovde sad lud, znači pozoveš ljude na svoj rođendan i svako treba sebi da plati račun?! 😮🤣
E ovo još nisam čula.
Najviše mrzim što oni koji me se*ualno privlače nisu lijepi, pa moram da budem sa ljepšim na silu iako me ne privlači se*ualno.
Volim da "slučajno" udarim dečka u testise. Smešna mi bude njegova reakcija. Naravno nikada to ne radim jako, ne želim da ga povredim.
Imam platu 450 hiljada dinara u Srbiji i umirem od smeha (u sebi naravno) kad slušam društvo kako pričaju da će ovog meseca dobiti ČAK 10 hiljada više jer su celog meseca radili prekovremeno i noćne smene, hit 😂😂
Svesna sam da je veza u kojoj sam vrlo toksična. Jednostavno ne mogu da izađem iz veze jer ne želim da ga neka druga devojka ima, još je veoma poželjan dečko.
Persiranje mi je potpuno glupo ukoliko nije obostrano.
Ako nije obostrano, onda je znak superiornosti. Ako je obostrano, onda je distanca i poštovanje.
Udala sam se za njega iako je u konkursu i ima dva kredita. Finansijski se mogu i sama o sebi brinuti, ušla sam u brak jer ga volim. Nakon 2 god sam primjetila koliko se nimalo ne podudaramo što se tiče potrošnje. Odmah sam odbila imati zajednički konto, ali opet finansijski doprinosim. Živi od plate do plate jer voli markiranu robu da kupuje, da jede stejk, i sve kvalitetno i skuhano, a to meni nikad nije bilo bitno. Na kraju se nekako pomirim s tim. Sad se selimo u drugi veći stan. Nije imao mnogo usteđeno, ali već planira da od kaucije kupi kafe mašinu, iako smo 3 godine živjeli normalno bez nje. Drugi veći tv, jer onaj medium ne izgleda lijepo u dnevnoj - mi nikad ni ne gledamo tv osim nedjeljom po neku seriju (jedan već imamo u sobi). I gril, pošto to ćemo imati sad vrt. Prije godinu uzeo skup auto na lizing, otac mu i dalje čeka da mu vrati 1000e što mu je posudio. Meni ne bi palo na pamet da se gotivim do zadnjeg centa, a znam da sam u dugovima. A ima jako dobru platu.