Žena mi je jedna manipulativna, gaslighterska i lenja ugojena svinja, koja jedno kaže, drugo radi, treće misli. I za*ebite me sa tim da kakva god da je, sigurno mi doprinosi. Ne. Hoću da se razvedem, ali pravi scene.
Upoznam lika koji mi na prvom dejtu ispriča kako radi na građevini 15 dana i onda je 15 dana kući. Pita da li bi ja bila u takvoj vezi. Svakako radim preko nedelje i nemam mnogo vremena za viđanje osim vikendom, pa mi je to ok. Na trećem sastanku"iznenada" se pojavi njegova sestra. Devojka je fina ali nemam ništa zajedničko sa njom da bi se družile. Ode ovaj lik na teren, nismo uopšte u vezi, kreće njegova sestra svaki dan da me zove, da pita gde sam, šta radim, videla me u tržnom centru, zašto sam išla i s kim sam bila. Shvatim da je to delo ovog lika koji me preko sestre kontroliše. Objasnim mu da nismo u vezi, a i da jesmo nema pravo to da radi. Kaže lik "Pa šta bi ti, da se šetaš slobodno dok ja nisam tu". Blokiram budale, njegova sestra nastavila na ulici da me vređa. Nije me ostavila na miru dok nisam zapretila prijavom. Jadna ona koja se zakači za njih.
Kad mi je otac umro svi su govorili trebaš ovako trebaš onako, moraš napustiti posao, moraš upisati faks, kad sam upisao faks prigovarali su što nisam položio za auto, kad sam promenio faks neki nisu hteli da pričaju sa mnom, govorili su nećeš moći da upišeš, teško je to, kad sam upisao bilo je eh kad krenu ispiti, kad sam počeo da redam desetke bilo je ma pusti ispite jel ima posla, kad sam se zaposlio bilo je a kad ćeš dobiti ugovor, kad sam potpisao ugovor bilo je a kad će za stalno, pa kad će ženidba, pa kad će brak, pa nemoj napustati posao nemaš drugi izbor u životu... Stvarno sam umoran od svega, trpim pritiske i stresove na poslu svakodnevno jedva čekam da ga napustim a znam da opet pola familije neće pričati sa mnom što ću napustiti posao... Stvarno se zapitam jel ljudi imaju neke svoje probleme u životu ili su im tuđi problemi najbitniji i odakle im hrabrosti da se mešaju u tuđi život. Samo želim da se odselim negde gde me niko ne zna...
Moju drugaricu muž kada je postao bivši postavio na internet u por*o sajtu kako mu pu*i onu stvar. Navodno, reko je da su mu ukrali tel. Istragom se došlo do njegove IP adrese.. Ne verujte nikom!
Prisustvovao sam jednom interesantnom, a svakidašnjem događaju. Sedeo sam nedaleko od jednog mladog zaljubljenog para gde se ništa čudno nije dešavalo. U jednom momentu devojka je u toku razgovora rekla: "Zato što sam ja u pravu!" ili tako nešto u tom fazonu. U tom momentu dečko je naglo promenio raspoloženje i počeo da priča povišenim tonom na šta je ova devojka samo ponavljala: "Šta ti je, smiri se", pokušavajući da ga smekša. Ne znam da li je to od straha da će biti nasilan ili samo prosto iz činjenice da je ukapirala da neće moći da ga kontroliše na način kako je htela, a ne želeći da rizikuje da ga izgubi. U svakom slučaju, posle jedno pola sata rasprave delovalo je da su se pomirili kao što to obično i biva. Kad malo razmislim, najveći problemi u vezama i nastaju zbog loše komunikacije i stalnog dokazivanja ko je u pravu. Nažalost, postoji određeni tip devojaka koje bukvalno tolerišu takve izlive besa što je zabrinjavajuće samo po sebi.
Znam čovjeka koji je bivšoj ženi dao skoro sve. Ostavio joj firmu koju je on osnovao i stabilnom učinio kao i nekoliko nekretnina. Sebi ostavio nešto malo i krenuo dalje jer nije htio više da ima išta sa njom. A onda upoznam lika koji je ženi ostavio dva stana u inostranstvu a sebi kupio novi na kredit da ima gdje živjeti. A isto tako znam čovjeka koji je bivšoj ostavio ogroman stan u samom centru grada jedne balkanske metropole a sebi kupio manji van cetra. Imam druga koji svaki vikend ide 400 km u jednom pravcu da vidi dijete koje živi sa bivšom i redovno joj plaća alimentaciju (i više nego što treba). Nijedan od njih nije prevario ženu, niti je udarao ženu. Svaki je imao problem zbog jezika tih žena i nezadovoljstva u životu i zato je tražio razvod. A onda žene kažu da su muškarci ovakvi ili onakvi...... Dakako.
Imam 35 godina, i nikad nisam bila u vezi s dečkom koji mi se baš baš dopadao. Svi sa kojima sam bila nisu mi se previše dopadali, nego oni se meni udvarali, bili uporni pa ja pristala. Baš me zanima kako to izgleda biti u vezi s nekim ko ti se baš baš dopada.
Toliko me plaše novopečene mame sa svojim dramama oko djeteta, a onda još na kraju kažu: "Jedva čekam da i ti rodiš". Šta jedva čekaš, da budem nesretna kao ti?
Šta god neko rekao najlepšim najzgodnijim, najpametnijim, najobrazovanijim i ženama i muškarcima je najteže pronaći partnera. Prosečni po svemu se lakše nađu i kad pogledam oko sebe, oni ni po čem posebni često i lako nalaze i menjaju partnere dok ovi top ljudi su ili sami ili bili u tek nekoliko veza u životu.
Nakon toliko godina i danas se sjetim nekih djevojaka koje su ugradile dio sebe u mene. Nije to neka žal/tugovanje za njima i onim što je prošlo. Nekada me neka situacija ili priča sa nekim podsjeti na njih, pa kažem u sebi: "Bože šta li je sa njom. Pazi je". Nije to za svaku djevojku sa kojom sam bio ali za neke mi sjećanje proradi. Lijepo je ostati nekome u tako pozitivnom sjećanju kao što su one meni. Nadam se da sam i ja njima.