Moja zaručnica i ja smo već 5 godina zajedno, od toga dvije godine zaručeni i uskoro se vjenčavamo. Sve je super, nemamo nekih problema, ono klasika kao kod svih parova poneka trzavica i razmirica. Ono što ja ne podnosim i sve manje toleriram je njen najbolji prijatelj. Znaju se od vrtića, odrasli su zajedno, išli su u školu i na fakultet zajedno i to zaista razumijem i ne tražim od nje da se prestane s njim družiti jer sam ja ljubomoran, ali ja tog lika stvarno više očima gledati ne mogu koliko mi je iritantan.
Ne radi dečko ništa loše, ništa zbog čega bi trebao osjećati ljubomoru i svjestan sam da je do mene, ne mogu si pomoći.
Ona uvijek govori da joj je on kao brat i vjerujem joj da nikada ništa nije bilo među njima, ali svejedno mi užasno smeta kada kaže da ide s njim negdje.
Ne govorim joj to i ne pravim ljubomorne scene jer mi nikada nije dala povoda da sumnjam, ali taj neki vrag u meni mi ne da mira.
Mrzim kada ljudi osuđuju to što ne pijem alkohol. Popijem jako rijetko nešto malo.
Pred dijabetičar sam i moram se čuvati da to ne pređe i dijabetes. Alkohol i provod nisu vrijedni toga da si uništim zdravlje. Jako mi smeta kada me ljudi zbog toga osuđuju.
Slažem se da je lepota u oku posmatrača, ali budimo realni, jako je malo lepih i zgodnih ljudi, čak često te dve kategorije se ne spajaju kod osoba, il' je jedno il' drugo.
Nikad nisam kapi popila, štoviše alkohol mi se gadi. Sinoć uzmem čašu crnog vina i gledam njegove slike na mobitelu. Ukratko poslala sam mu poruku 'okice moje lijepe'. Još nisam uzela mobitel u ruke od sramote od sinoć.
Za 23 godine života bila sam samo s jednim momkom u vezi za kog se ispostavilo da nikad nije ni bio u vezi sa mnom, već je to bila kombinacija koju sam ja doživljavala vezom. Nakon toga sam počela drugačije da gledam na momke. Zaključila sam da 99% likova koji me muvaju (kako mlađi tako i stariji) zapravo ne žele vezu, već one night standing. Nekad je ljubav mnogo jednostavnija bila, ne mogu da verujem da ne mogu naći makar jednog muškarca koji bi hteo vezu ili ne daj Bože brak. Potpuno sam razočarana u muški rod...
Počela sam jako da se zaljubljujem u lika koji me je hteo samo za sex...sex je nažalost i dobio i naravno da mi se više ne javlja..a ja budaletina ulazim na njegov profil 20 puta na dan...
Sestra od tetke od mog supruga, fakultetski obrazovana dama od 45 godina koja je popila svu pamet sveta a prosečnog izgleda, neuredne kose onaj “natural look” bolje bi bilo da nije… znam da je imala jednu vezu, nekada davno, pre 15 god i to je to. Ona zna šta želi, ima brdo udvarača, svi je žele, svi je izvode po restoranima, konstantno priča o tome kako je ženi potreban s.x da bi bila lepa… što se na njoj i vidi… da ga nema. Ja ubeđena da laže… jer evo ja radim sa ljudima, kolektiv muški, masu puta se neki muškarac našali sa mnom, nekad i onako dvosmisleno… al meni to nije muvanje, meni je to šalimo se tako po nekad i to je to… ko je ovde lud 😆 Meni nikad niko nije ponudio da izađem negde, pa od tolikoh muškaraca valjda bi se bar jednom svidela 🤣
Ja sam dakrifil. Uzbuđuje me ženski plač, preklinjanje i jecaj, još kao dečak sam primetio da suze u ženskim očima deluju jako erotično. Sada sa 28 godina je poprimilo metastazirajući oblik. Ulazim u veze trudeći se da budem 'gospodin savršeni' da bih se nakon dva-tri meseca odjednom ohladio, sve u cilju kako bi doživele šok i ušle u fazu plakanja i preklinjanja da ih ne napustam. Ne znam dokle ću ovo raditi, bizarno jeste, ali to je jedino što me zaista pokreće, relativno skoro sam taj moj 'performans' zavođenja-napuštanja uradio jedanaestoj devojci do sada, arhivirao chat i često slušam glasovne poruke njenog prenemaganja pre nego što legnem, to me umiruje. Istraživao sam i izgleda da moje 'stanje' ne može da se leči.
Realno, svako može da nađe partnera čisto da ne bude sam, kao što to većina i radi, ali mislim da ljudi ne shvataju koliko hrabrosti treba za ostati sam.
Mnogo bih volela da doživim onu mladalačku zakljubljenost, da me neko u sred noći zovne da siđem i da mi cveće ili omiljenu čokoladicu, da idemo na letovanje i kupamo se goli. Znam da nekome zvuči smešno, ali nikad to nisam doživela.