Kad bih našla čoveka koji je izmislio peglu za veš, tresnula bih mu istu u glavu.
Žensko sam. Kad sve saberem, jedno tri četvrtine vremena u godini, meni su noge bodljikave.
Kad sam bila mala, na testu prirode i društva, sam napisala da je rijeka mog zavičaja Nil, a živim u Bosni... Hvala učitelju što je ispričao svima, pa me i dan danas zezaju.
Citam dečku ispovesti i kažem "Lik do 20.-e god nije znao šta je bide", a on mi odgovara: "A šta je to bide? BIDE' MAJER???"
Nek' je on meni živ, zdrav i voljen.
Kad mom dečku stigne poruka ja ga pitam 'ko te smara?'
Kad sam bila u vrtiću, klinci mi nisu verovali da mi se mama zove Jagoda.
Imam fobiju od vađenja krvi, koju sam prevazišao posle više od 10 godina. Ali dok je trajala ta fobija, imao sam sistematski pregled u 4-toj godini srednje. Svi iz mog odeljenja su izlazili držeći se za venu. Prvo sam se preznojavao, pa sam onda pokupio stvari i bukvalno pobegao sa sistematskog. Razredna me je jurila dobrih 10 minuta da me ubedi da nam ne vade krv. Bilo me je malo blam, ali ne mogu protiv sebe.
Zovnem ja kevu iz fore i kažem joj 'mama, ja neću kuci. Udala sam se.' a ona će meni 'ličim li ti ja na osobu koja bi povjerovala da bi te tako nespsobnu neko uzeo? Dolazi, ručak se ohladi.'
U poštama i bankama večito se nešto naslanjam / penjem na šalter da bih mogao da vidim kako im izgleda softver na monitoru. Programer sam.