Jednom sam celu noć smišljao šta da pričam sa devojkom sa kojom izlazim, ne bi li došlo do poljupca. Ukupno sam izustio 2 rečenice i desilo se. Bio sam mrtav umoran, ali sam izgurao to predivno veče :D
Kad se setim da smo kao klinke u obdaništu govorile koja će kojoj biti kuma na venčanju, a danas, posle 15 godina prolazimo jedna kraj druge kao da se ne poznajemo. Tužno je ...
Zapravo moje pravo ime je 1110010010111101000000100000111101011000100010001110 i dolazim sa planete koja je vašim naučnicima poznata kao OGLE-TR-56b. Mogu da preuzmem ljudsku formu, da vam čitam misli, da levitiram, budem nevidljiv i sa sobom sam doneo tehnologiju o kakvoj ne možete ni da zamislite kao takav primitivan način života. Poslat sam kao špijun-obaveštajac da vas posmatram zbog buduće invazije na ovu planetu i crpljenja resursa zbog inter-univerzumskog fisionog spajanja. Nikome ne mogu ovo da kažem, ali ovde sam stekao dosta dobrih ljudskih prijatelja. Komanda bi me odmah vratila na matičnu planetu kada bi toga bila svesna, a ljudi bi me linčovali zbog moje prave prirode i oblika, iako druge rase uveliko sarađuju sa vašom vladom. Sad mi je već lakše, ipak ima nešto u vama ljudima, neka ljudskost je*em li ga.
Drug treba da me upozna sa jednom finom devojkom, ali je mama kuvala pasulj za ručak i ja sam pojeo pola lonca. Nadam se da će sve proći kako treba. :)
Do prije 2 sata nisam znala da je na ženskoj odjeći dugme sa desne strane, a na muškoj sa lijeve. :)
Jedina iz društva sam se sećala svih dešavanja i zanimljivih događaja... Sada kad me neko pita: ,,Sećaš li se...?", iz inata kažem ,,ne" da pokvarim svu ,,čaroliju".
Zagorele su mi kokice od uzbuđenja kad je drug u kog sam zaljubljena godinama dolazio na film. Opekla sam se dok sam kuvala kafu, opalila glavom o vrata, krenula da otvaram prevod u playeru umesto filma, i još ga pitala šta se gubi komp, rekla mu da sluša bzvz muziku i sje*ala još milion jednu sitnicu. Nikad od mene žensko, nije ni čudo da mi je bio samo drug.
Kad god skidam farmerke skinem ih do kolena pa sednem na stolicu da izvučem nogavice. Neretko mi se dešava da se zabuljim u nešto na kompu i tako duže vreme sedim sa spuštenim pantalonama.
Pričamo na Skype-u već nekih godinu i po i pored svih ljudi tu oko mene, ja ipak sve najsmješnije i najtužnije stvari nekako uvijek prvo pošaljem preko bare.
Ponekad mi se desi tokom vožnje automobila, da se uopšte ne sećam nekog dela puta. I onda sebi lupim par šamara, čisto da dođem sebi.