Našao sam prelepu devojku pre par meseci, s njom je krenulo ok , mislio sam trebaće malo više truda i razumevanja, međutim njeni su maniri da ona psuje kao kočijaš i baca đubre po ulici pa mi se smučila. Koliko god da je lepa odvratna mi je.
Zbog nje sam počeo da vežbam, da čitam knjige i sviram gitaru... ali jednostavno je ne privlačim više, pa čak ni ovako "poboljšan"... i dalje mi je teško da to prihvatim ali hvala joj...ako ništa drugo, bar sam postao bolji čovek.
Nepušač sam. Gdje god da sjednem ili stanem, dim cigarete ide ravno u mene.
Kao mala, dok smo bili na moru, plakala sam što je mama bacila sve naše asure. Toliko, da sam se opraštala od njih ispred kontejnera.
Uvek kad uđem u nečiji auto, gledam da li svetli lampica za gorivo...
Tokom sexa devojka je pala u nesvest, nije se mrdala ,nitša! Ja stao, sišao sa nje, vatam se za glavu govoreći: "Jbt ubio sam je". Ko zna možda ima slabo srce, odkud znam... jaaaao vičem, kukam, molim se bogu!
Tada sam se uplašio neviđeno!
Volim zimu i praznike jer tada bude najviše božićnih filmova. Topla soba, tv i nešto za pojesti, a kroz prozor baciš pogled i vidiš snijeg kako lagano pada. Uživancija!
Uzmem ja istoriju da učim. Sednem. Zašto ne bih legao? Legnem. "Srbija je u početku bila županija..." vidi ona fleka na zidu, nisam je ranije primetio.
Zaspim.