Ovaj kineski TEMU je zlo, žene su potpuno poblesavile, kupuju te kineske trice i kučine, bofl robu od najgoreg sintetičkog materijala. Posvađao sam se do krvi sa ženom, em troši pare na te gluposti pa je još i kupila neke kineske plastične činije, viljuške i hoće da iz toga hrani dete, ne mogu ludači da objasnim da kinezi nemaju nikakve standarde, da su ti proizvodi van evropskih standarda i da sadrže puno toksina i da su opasni po zdravlje, kakve su sve afere bile sa garderobom i igračkama iz kine, ljudi moji u garderobi onim metalnim delovima je olovo pronalaženo, ako hoće da se truje baš me briga dete iz tog posuđa neće hraniti to joj obećavam, ako nastavi ovako da se ponaša stvarno ne znam šta ću.
Kada sam počela da živim sa momkom, nenamerno je prepuštao da ja radim većinu stvari u kući, a ja apsolutno nisam osoba koja je sa tim okej. Imali smo više puta razgovore na tu temu, i posle par meseci se zaista popravio, odnosno razumeo je da ja nisam druga mama i da nisam domaćinski tip žene koji će sve da radi non-stop. Sada se čak desi i da on odradi više kućnih poslova od mene u toku dana, da nekada zaboravim gde idemo jer znam da je on sve organizovao, nekad ne ponesem ni telefon od kuće koliko sam opuštena u tom smislu. :D Ali, moram biti iskrena - puno živaca mi je otišlo u prva 3 meseca zajedničkog života da se uskladimo oko nekih stvari, iako sam ga jednako volela i sad i tad. Mislim da zaista krenemo da upoznajemo osobu i radimo na odnosu tek kada stupimo sa nekim u zajednički život.
Nema mi lepšeg osećaja kada sam u krevetu s tim jednim zauzetim likom i svaki put u toku akcije šalje poruku devojci “volim te jedina”.
Kada sam bio dete, patio sam. Jedva čekao da odrastem i uzmem život u svoje ruke. Smatrao sam da, dok si mali, možeš samo da radiš ono što rade mali, a kad si veliki - oba i da je Nebo granica. Govorili su mi da grešim i da ću videti kad porastem da je detinjstvo najlepše, a pogotovo školsko doba. I znate šta? Bio sam u pravu. Sada sa 34 godine to potvrđujem i nikada se u životu ne bih vratio u detinjstvo, a pogotovo ne u doba osnovne škole. Jedino što bih vratio su ljudi iz porodice i komšiluka koji su pomrli, ali sve drugo ni malo. Život sam uzeo u svoje ruke i podesio da ja budem glavni glumac u mom filmu, a ne sporedni u tuđem. Mislim da ste zato nesrećni vi koji kukumavčite za nekim prošlim dobom jer niste ispoljili ono vaše prirodno ja. Kukumakanje za prošlim vremenima ima smisla samo kod onih koji su se teško razboleli, a sve drugo je indikacija nesnađenosti.
Od kad znam za sebe otac je uvek gledao cene kad bismo išli u šoping. Kad sam počeo da razumem situaciju uvek sam glumio da su mi jeftinije stvari lepše. Hvala ti oče što si me naučio da budem ovo danas💙
Sestra mog supruga uvijek ima neke komentare za mene i moje ponašanje. Kako sam skuvala kavu, kako sam se obukla, kako sam ovo rekla, ono rekla. Pritom imamo dobar odnos trudim se, ali stvarno mi počinje uticati negativno na živce. Vrhunac svega je kad je poludila i napravila scenu što je njen momak rekao nešto pozitivno za mene. To mi je sama ona rekla, i da neće to trpiti. Ne osjećam se više prijatno u njenom društvu..
Oženio sam se uglavnom zbog pritiska roditelja, inače ne bih nikad. Sa tom ženom sam dobio dete, planiramo i krštenje i sve to. Prema njoj ne osećam jake emocije ljubavi. Osećam da želim da bude zbrinuta i da joj ništa ne fali ali ne znam da li osećam ljubav. Da bude još gore od početka mi je u glavi jedna druga devojka koju nisam imao hrabrosti da smuvam. I ne izlazi iz glave nikako, svakog dana mislim o njoj. A ne želim da ostavim ženu sa kojom imam dete jer sam čovek od reči i jer ona ne zaslužuje da joj se loše stvari događaju u životu.
Odbio sam da platim letovanje. Žena i ćerka sad ne pričaju sa mnom. Stvarno je van pameti potrošiti dva meseca plate na 10 dana negde. Ovako živimo odlično, mogao bih čak reći luksuzno za naše okruženje, ali da bacim toliki novac nema šanse.
Da se pohvalim da sam od nevine devojke napravio nimfomanku.
Najbolja drugarica se godinama borila da zatrudni. Bila sam uz nju, tešila je. Vremenom je postala toliko džangrizava oko dece i majčinstva da sam je jedva nekad trpela, ali sam imala razumevanja za nju. Kada sam ja ostala trudna napala me je da sam to namerno uradila, kako nisam mogla da sačekam da prvo ona ostane i svašta nešto. Presla sam preko toga. Tokom cele trudnoće me kulirala, par dana nakon porođaja videla sam da me je blokirala, nije mi ni čestitala. Skoro sam detetu proslavila prvi rodjendan a od nje mi stiže poruka kako sam bezobrazna jer je nisam zvala na rođendan. Samo sam joj odgovorila sa "ko si ti?" Nisam kriva što se još nije ostvarila kao majka, ali neću ni da trpim ponižavanje i bezobrazluk.