Ja ne mogu da verujem kakvi ljudi postoje. Radim u jednom kolektivu već 3 godine, ima ta jedna žena koja je jaaako pobožna, posti sve postove, moli se, ide u crkvu redovno, njen život je savršen, a kao osoba je zlo. Ljudi moji ona sve teroriše, te komenatriše ko se kako oblači, i to na onaj odvratan način. Te ugojila si se, kako si debela, te mršava si. Pa za svačiji život ima da kaže nešto, jer jelte njen je savšen a mi smo svi ispod nje. Konstantno to radi, svima u firmi, i niko je ne voli. Ne daj Bože da joj se neko suprotstavi, odgovori joj, tek ti onda sedne na kičmu. A pre par meseci je unapređena za zamanika šefa proizvodnje. Možete misliti kako nam je tek sada. Plus non stop nas sve gleda onako mrko, ne možeš ni da se našališ sa kolegama odmah ona dolazi i šta se smejete, radite, a sve kao ona to iz najbolje namere, aha važi.
Moji roditelji nikada nisu umeli problem da reše razgovorom, već bi se posvađali i gurnuli pod tepih problem. Nisu imali odnose 20 godina, jer smo mi deca spavali sa mamom, a tata u drugoj sobi. Tata je oduzeo sebi život, jer nisu umeli da reše problem koji je eskalirao. Zbog takvog načina života, ja sam uvek imala pogrešan izbor partnera. Momke koji me nisu poštovali i sa kojima bih se stalno svađala. Svesna sam problema, ali se to baš ukorenilo. Imala sam pogrešan poslednji izbor, ostala trudna i rešila sa bebom da započnem svoj život. Svakako se otac deteta izgubio u magli. Želim samo njoj da se posvetim i da ne gleda loše primere, da je učim šta je dobro, a šta ne i da joj pružim sve što meni moji nisu, u smislu poštovanja i razumevanja. Ne želim više nikoga u životu, partner mi ne treba. Dovoljne smo same sebi.
Tokom studiranja jednoj dobroj koleginici koja je bila na drugom smeru sam par puta pomogla da polozi ispite na bubicu. Nije mi bio nikakav problem jer u slučaju da ispadne s budžeta ne bi mogla da nastavi studije. Jednom se desilo da nam je pao ispit istog dana, s tim što je njen bio sat vremena kasnije, a moj se sastojao i od pismenog i usmenog dela i nisam nikako mogla za tih sat vremena da završim, što sam joj i rekla na vreme na šta se ona uvredila i naljutila. Od tada mi se više nije javljala, blokirala me svuda, a kad bi me srela negde samo bi okretala glavu. Ja sam diplomirala bez bilo kakvog varanja, a ona je proširila priču da mi je pomagala da varam na ispitima. Kad god bi mi to neko rekao samo sam pokazivala poruke koje su dokazivale suprotno.
Pozdrav svima. Ovde sam samo da kažem da ne patim ni za jednim bivšim i nemam nesuđenog ili neprežaljenog frajera. Hvala.
Volim neuspehe svojih drugarica. Imam totalno ispunjen, rekla bih savršen život. Uspešno završavam prvu godinu fakulteta, živim sama u svom stanu, dobro izgledam, iz ugledne porodice. Imam dosta bliskih drugarica i stvarno ih volim, ne želim im neuspeh, ali mi je drago kad se to desi. Znam da je užasno, ali uživam u svom idealnom životu. Drago mi je što niko nije na mom nivou :)
Muž se upravo probudio da me pokrije i da mi dohvati jastuk za trudnice koji mi je pao, da bih udobnije spavala. A ja sad u pola noći plačem jer sam shvatila da imam ono za šta sam se prije par godina molila.
Nervira me pritisak okoline da rodim još jedno dete. Muž i ja smo rešili da nam je jedno dovoljno i da nećemo više. Ali to je konstantno nabijanje krivice ''da ne bude samo''. Ćerka nam je sad već malo porasla i život više nije tako težak kao kad je bila baš mala. Sad uživamo, putujemo, vikendom organizujeimo razne aktivnosti. Meni se moj život sviđa ovakav kakav je sad i mislim da bi ga drugo dete samo poremetilo.
Muž i ja imamo identičan problem u porodici po pitanju nasledstva i stambenog pitanja.
Naši roditelji sa braćom i sestrama su ili dobijali stanove od firmi ili su im roditelji pomogli da se skuće. Niko kredit, niko ništa sam.
Sada kada smo mi u godinama kada se to radi, živimo već 7 godina kao podstanari i teškom mukom skupljamo za učešće. Uspeli smo ali... Krivo mi je i nije me sramota da to priznam. Moji roditelji žive sami u velikom stanu, tetka koji deli imovinu sa mamom takođe sama u velikoj nekretnini i nema dece. Pitanje pomoći meni ne sme da se potegne, odmah kreću suze i merenje pritiska jer kako ja sad nekoga da iseljavam? Kako zaboga da se oni sada presele u manje i i dalje SVOJE prostore? Izbegavam da pričam o tome jer znam kako zvuči ali mi bismo imali za kupovinu pristojnog stana iz keša a da niko naravno ne ostane ni na ulici ni bez prostora za sebe. Ali ne, to će deco biti sve vaše ali zna se kada. Sebičluk, neka im ti zidovi dok im deca grcaju kako oni nikada nisu.
Po zanimanju sam hirurg. Za razliku od svojih kolega preterano brinem o pacijentima, da sve uradim kako treba, da isključim sve moguće komplikacije. Ako ih je potrebno ponovo operisati dođem na posao čak i kad nisam dežuran...znam da imam OCD i to me ubi. Kapiram ja da moji pacijenti bolje prođu, da još niko nije preminuo zbog moje greške ali mislim da će me tolika briga prerano oterati u grob. Želeo bih da sam kao moje kolege, ali jednostavno ne mogu biti takav...
Koleginica i ja radimo već godinama u stranoj kompaniji. Ja udata a ona prelepa plavuša. Pre 6 meseci dolazi novi menadžer Nemac, počinje da joj se udvara, šalje cveće. Ukazuje se prilika za poslovni put u inostranstvo, ona ide sa njim. Ja naravno ne bih ni išla, mama mi je nepokretna. Juče mi se pohvalila bonusom i povišicom. Imaće skoro duplo veću platu od mene. Zaslužila je, vredno radi, ostaje prekovremeno neplaćeno. Nisam ljuborna na njen uspeh već me boli razlika u plati. Ja sam dobila 3.5% povišicu a ona 83.5%, za istu poziciju. Dvojica kolega biće otpušteni zbog smanjenja troškova poslovanja iako ništa ne rade pogrešno. Da nismo bliske i da mi nije rekla, nisam ni znala da ista pozicija i isto radno mesto, ne znači i istu platu. Vidim na čemu sam i da moram tražiti drugi posao jer sam već 3 godine na početničkoj plati.