Došla nam je devojka na sezonski rad, jako divna, nasmejana i vredna. Svi gosti su je zavoleli ubrzo. Fasciniralo me je to kod nje da je radila svaki dan punom parom, ostajala prekovremeno, radila 2 smene itd...
I mene kao gazdaricu i radnike je zanimalo zašto to radi i zašto svoje slobodno vreme koristi da radi još više. Imale smo lep odnos, pa sam je jedan dan pozvala u kancelariju da rešim misteriju. Upitala sam je i njen osmeh je pao sa lica i glas joj je zadrhtao. Rekla mi je kako skuplja novac sa vidi svog dečka koji je jako daleko od nje i nisu se videli godinu dana, otežava im viđenje to što je ona u jako lošoj finansiskoj situaciji a njemu je majka jako bolesna. Rekla je da zato toliko forsira rad da može da skupi novac da ga što pre vidi. Sledila sam se nisam mogla da dođem sebi posle toga. Dogovorila sam se sa radnicima da dobije povišnicu i da joj poklonimo avionsku kartu. Njenu sreću i suze radosnice tada nikada neću da zaboravim. Ona mi je dala veru da ljubav još postoji u ovome svetu!
Bila sam spremna da volim i poštujem roditelje mog supruga kao da su moji. I trudila sam se jer sam iz porodice u kojoj se uvek vodilo računa da se porodica i familija poštuje, slaže, obilazi… prosto mislila sam da će biti tako. Dobila sam dva idiota 😞 utešna nagrada ujak i tetka mog supruga, divni ljudi.
Posle raskida pozvao me je i rekao kako me nije stid da raskinem dugu vezu jer "duge veze se ne raskidaju." Ako sam ja u dugoj vezi 2.5god. ne znači da ću po svaku cenu ostati sa njim i trpeti njegovo ponašanje koje me je činilo tužnom i nesrećnom.
Živim na Zapadu i evo me već drugi put u vezi sa Azijatkinjom. Tačan je stereotip. Sa njima nema zayebancije. Vole da kontrolišu i upravljaju. Veoma su ozbiljne i projektantski nastrojene. Ja to volim jer onda mogu mozak na pašu. Ona sve želi da osmisli sistematično, osmisli i ja se sa time složim. Odlične su za bele muškarce jer su izuzetno štedljive, a beli muškarci (za razliku od belih žena) su isto jako štedljivi, pa se lako skapiramo. Inače, lojalne su i doživljavaće vas kao njeno vlasništvo - tako da sve preporuke. Za brak su savršene i neverovatno inteligentne i mudre. Imaju smisao sa humor jedan specifičan, koji je prava igrarija da se provali i kada ga shvatiš, vidiš koliko je dubinski duhovit. Sve preporuke za Azijatkinje!
Zaveo me je, polako i neprimetno. Pogubila sam se. Uradila stvari koje nisam mogla ni da pomislim da mogu. Hteo da me slomi, odmah, kao da je hteo da mi se osveti što se toliko “trudio” oko mene, hteo da me ponizi. U toj situaciji, iskorišćena, nisam imala puno izbora. Da plačem ili da guram dalje. Evo, sada učim, izlazim, počela sam konačno da vežbam, pridržavam se dijete, izgledam nikad bolje, a i dobro se osećam. Naravno eto njega opet, jer nije uspeo da me slomi, ne dovoljno. Sada opet izbora dva, svetiti se ili jednostavno ignorisati malog nesrećnog narcisa i manipulatora. Biram drugi izbor, a isto savetujem i drugima u sličnim situacijama.
Majka mi je umrla davne 2003. godine zbog greške hirurga koji ju je operisao. Čovek je meni tada priznao da je to zbog njega, ali na sudu nije i tako se to nekako zataškalo. Juče sam čuo da je i on baš umro od sepse koju je greškom izazvao hirurg koji ga operisao. Ne radujem se ničijoj smrti, ali priznajem da sam osetio nekakav smiraj kad sam čuo da je i on isto završio kao moja majka.
'96. sam godište i upravo sam se vratila sa kućne zabave. Nas 15ak se skupilo i družilo. U tih par sati druženja nitko nije visio na mobitelu, ali NITKO. Ovo je jedna od najboljih zabava na kojima sam bila. Nije bilo ništa specijalno, luksuzno. Jednostavno ljudi koji razgovaraju. Fale mi vremena kada ljudi nisu bili na telefonima i održavali su fokus na osobe i razgovore.
Koliko se život na nekoga slomi... Imam emotivno nedostupne roditelje, imam ozbiljnu bolest koju lečim i veliki novac ide na to, pare za psihoterapiju nemam, kao ni da kupim sebi nešto jer sve ide na lečenje, mučim se sa fakultetom, nemam posao zbog bolesti i nemam dečka. Imam momente kada želim da odem s ovog sveta. Kako poboljšati sebi život? Hoće li mi ikada biti bolje? Kad vidim kako ljudi žive ispunjeno, a ti stojiš u mestu i život ti je vezan za tugu i usamljenost... Preteško..
Pišem diplomski na laptopu koji nema bateriju, već je na direktnom napajanju uštekan u struju. Ako ga samo milimetar mrdnem, ma krivo pogledam, gasi se. Klikćem na “save” ko luda. Ma ne treba mi ovo “ko”, evo mi se ko zna koji put ugasio, a napisala najviše onda kad ne kliknuh da spasim. I svaki put po pola sata vrti dok se ponovo je upali… ispit iz živaca je najteži.
Jako bliska drugarica mi je pre par meseci saopštila da ću joj biti kuma na venčanju i bila sam presrećna iako nisam očekivala da će izabrati mene jer ima još par dugogodišnjih bliskih prijateljica. Poslednjih par godina smo zajedno prošle kroz sito i rešeto, delile sve uspone, padove, katastrofe. Nismo klinke, bliže smo 40tim godinama. I nazove me pre neki dan da mi saopšti da me voli i da se izvinjava, ali shvatila je da ipak želi da joj kuma bude jedna od tih drugarica i pravi malo venčanje na koje su pozvani samo kumovi i najuža rodbina (i par drugarica kojima je ona kumovala na venčanjima, ma i kojima nije) sve sa djecom i bebama.. a za mene nema mesta. Znala sam da će želeti malo venčanje i da joj je žao što ne može da pozove sve svoje bliske ljude pa sam se tokom ovih par meseci nudila i da joj organizujemo neku proslavu samo za njene ljude-devojačko ili šta god bi joj trudnoj prijalo. I ostade na tome da ja nisam pozvana, ali da to ne menja ništa u našem odnosu. Evo u šoku sam 😂