Da li je moguće da su manijaci koji vladaju društvenim mrežama uspjeli da ubijede mlade u dvadesetim i tridesetim godinama da su stari? Ajde djeco, tek ste se ispilili. Uživajte u životu i batalite internet ako vas je tako lako ubedačiti.
Volim svog muža, ali ponaša se kao adolescent. Kada ručamo gleda u telefon, posle igra igrice, zove društvo da nam dodje bez toga da me obavesti. Imamo bebu, koju hoće da izvede napolje kad on hoće, ne pita je li gladna, presvučena. Kada reagujem kaže da se ponašam kao baba, da nisam opuštena. Sve me to uzasno nervira i strah me da se ne ohladim od njega?! Pričala sam sa njegovom majkom na tu temu, ona se inače udavala još dva puta posle njegovog oca i samo mi kaže-ako ti nije dobar-razvedi se. Užas.
Već neko vreme sumnjam da je dever homoseksualac. Prosto momak od 32 godine koji nikada nije imao devojku, oblači se najblaže rečeno čudno, depilira se, ima one čudne pokrete, noge prekršta kao žensko… Kako god njegova stvar, ne bih se mešala da svekrva nije počela da priča unucima da je uredu da se zaljube u muškarca i ako su muškarci. Tu sam odlepila! Da deci od 4 i 6 godina usađuješ u glavu takve stvari. I sad snaja najgora jer sam rekla mužu a on zabranio deci da idu kod nje bez našeg prisustva. Ne kapira da je super prošla jer ako nastavi niti ćemo odlaziti niti ce ona dolaziti. Prekidam svaki kontakt! Ako hoće deca nek budu marsovci, al kad to odluče svojom glavom!
Bila sam sa bivšim na ručku. On ovako dosta trenira. Naručila sam veliku pljeskavicu, pomfrit i kolu, a za desert kolač. On je naručio veliku porciju ćevapa u lepinji sa kajmakom, pomfrit, kolu i kaže on da on meni neće plaćat moje prejedanje i da sam mogla nešto lagano poručiti. Zatim sam ga upitala zašto onda on jede toliko, a ja ne bi mogla, a on na to kaže: "ja treniram svakodnevno, dižem velike kilaže i imam pravo na to, ti ne dižeš tegove već samo radiš lagane vežbe i trebala bi manje jest" Da ne kažem da me celo vreme gledao dok jedem kao da mu se gadim. Pojela sam, platila i rekla da slobodno sad može uživati i da je gotovo. Pritom nisam ni blizu gojaznog. Nadam se da nisu svi momci ovakvi.
Dijgnosticiran mi je kancer. Već par mjeseci, ali ja kao da toga nisam svjesna. Ponekad mi dopre do mozga da imam neizlečivu bolest. Ne želim o tome da razmišljam i želim da ostanem pozitivna.
Izlazio ja na vožnju više puta, jednom na poligonu padnem, drugi put pri skretanju zađem suprotnu traku (pojela me trema). Treći put ja kao okej, al skrenem drugom u usku ulicu i zagazim na pešački kad su neke žene krenule i tako. Međutim, oba puta kad sam išao u grad, neka odvratna iz policije, znači užasno iritantna ličnost, pravi se fina, a užasno neprijatna. Četvrti put ja izađem, ona kao, ja mislila da ste vi više odustali. Ja rekoh, ja mislio da si ti konačno umrla, al eto, neke želje se ne ostvaruju brzo. I ona tu kao, izađite, kako vas nije sramota, rekoh izađi ti, ja sam se naplaćao časova i svega da sad ovaj auto mogu komotno kući da odvezem. I ništa, sad čekam peti put da izađem. :D
Ostavila sam dečka jer nigdje ne putujemo. Sa finansijske strane dobro stojimo jer oboje radimo i zajednička primanja su nam preko 300 000 dinara. Jako smo mladi i imamo dosta vremena za putovanja ali problem je novac koji on svojim roditeljima (koji su zaposleni i pristojno žive) daje svaki mjesec a ja kad spomenem putovanje on mi krene pričati o stednjama i o ratu u Ukrajini koji će se proširiti na cijeli svijet. Osjećala sam se kao baba pored njega.
Posle dužeg vremena uzmem hard disk sa uspomenama, listam snimke, naravno tu su intimni snimci od devojaka koje nikada nikom nisam pokazao, gledam te snimke najviše snimaka imam sa jednom od bivših devojaka... Jako mi je žao što sam prekino zbog druge devojke sad bi sve dao da vratim zimu i da ti na miru pravim dete, Ivana volim te!
Izgleda smo moja verenica i ja jedini ljudi mlađi od 35 koji ne volimo tetovaže.
Pustite vi te priče "dete se neće sećati da li je kuća bila čista, sećaće se vremena provedenog sa vama". To je izgovor lenjih žena. Znam, jer je i moja majka takva. Sve što uzmem u ruke je bilo lepljivo i masno, haos svuda, garderoba razbacana.... Bilo me je sramota da mi iko od drugarica dođe u kuću. Ako sredi, to je površinski. Nikad usisano ispod kreveta, nikad obrisane police u ormarima... Tužno.