Svima koji planiraju da idu kod psihologa želim da dam jedan savet. Pazite kod koga idete. Dobro se raspitajte ko je najbolji stručnjak u vašem gradu. Ja sam išla kod osobe koja nije imala strpljenja i prekidala me je dok pričam, upoređivala je moje životne situacije sa situacijama iz svog ličnog života i nabijala mi krivicu i pritisak da moj problem mora da se reši za mesec dana. Zbog nekih njenih komentara osećala sam se još gore nego pre terapije. Toliko sam se istraumirala da se plašim da potražim drugog psihologa.
U životu mi je sve sređeno i na mjestu. Znam gdje se šta nalazi, znam kada ću šta obući, kada se šišam, kada uređujem bradu i sl. Na poslu sam isti takav, tako da mi je uglavnom sve pod kontrolom. I onda odem sa djevojkom sa njenim autom negdje. Stres i nervoza na sve strane. Nikakve organizacije niti urednosti jer sam njoj to prepustio. Sve sam morao da rješavam jer opet smatram da ne mogu nju pustiti iako se radi o njenim stvarima. Npr popravka automobila, nekih dijelova namještaja u njenoj kući čak i nabavka. Ne možeš otići u market i kupiti jednu stvar a kući shvatiti da ti nedostaje još 5. Sjeo sam sa njom i rekao da meni to nikad više ne radi. Ja to ne podnosim, ne volim nered i nerad. Mora promijeniti te navike kada je sa mnom, a kad je sama neka radi šta hoće. Ako smo zajedno, sve mora biti čisto i mora se imati plan. Možda sam zahtjevan, ali sam iskren. Radim i ja sve to, očekujem i od nje.
Ne volim ljude koji se vode kroz život tradicionalnim normama npr. žena treba da se brine o deci i kući a muškarac da radi. Gotovo je, to je prošlo. Sada je savremeno doba. Dosta toga se promenilo. Oboje mogu da rade i zarađuju i oboje mogu da se brinu o kući i deci.
Bivša je naglašavala kako joj je visina muškarca bitna. Izbjegavala je štikle jer se bojala da ne bude viša od mene, kao ne bi joj se to dopalo. Kada je prvi put štikle obukla gledala me preko, odmjeravala visinu i rekla ok, mogu obući štikle sa tobom. A visok sam 1.83cm. I tako, bilo je još dosta takvih sitnica i mnogih mojih "mana" fizičkih koje je naglašavala. Sada dolazimo do interesantne stvari. Mi smo prekinuli zbog svega toga, jer joj sve smeta i ne znam zašto je uopšte sa mnom kada samo mane traži. A onda je našla momka koji je 10cm niži od mene. Ništa protiv njega, ali zašto si mene vrijeđala kada ti sada to ne smeta?!!!!
Odem u izlazak, priđe mi momak, simpatičan, zgodan, ima smisla za humor. Kliknemo i dogovorimo se za kavu. Nakon toga smo izmijenili par poruka i između ostalog me pita za godište. Kad sam mu rekla da imam 24 godine, odgovorio je da izgledam mlađe i nekako je čudno zašutio. Od tada mi je poslao par kraćih poruka, indirektno rekao da trenutno ne želi vezu i na tome je završilo. Mjesecima poslije saznam od poznanice da frajer redovito puca na cure od 18/19. godina. Njemu je 30.
Puno godina sam imao devojku koju sam voleo najviše na svetu, mislio sam da je to to. Na kraju smo raskinuli, ona se posle nepunih godinu dana udala i ostala trudna. Bilo je teško. Skakao sam od jedne do druge, pedesete, mislio sam da nikada neću više biti srećan u svom životu, tražio sam, ali bilo je uzaludno. Konkurisao sam za policajca posle izvesnog vremena, otišao na obuku koja je trajala 11 meseci. Bio sam primljen daleko od svoje kuće, kleo sam i posao i život i sve oko sebe i zašto sam proklet. Kada sam došao da radim posle 20ak dana ja uspevam da nađem "vezu" za prebačaj kući. Međutim, srećem koleginicu koja me je oduševila na prvi pogled. Mislio sam da sam je nedostižan, i da ne pokušavam bilo šta uzalud. Zapravo desilo se sve samo od sebe i slučajno. Krenuli smo u ljubavnu pustolovinu. Posle puno godina se osećam ispunjeno, i srećno! Posle puno godina sam opet zaljubljen i dajem sve od sebe! Nikad se ne zna šta nosi dan, a šta noć!
Javljao mi se 2 meseca mlađi dečko, dok napokon nisam odlučila da mu dam šansu za upoznavanje i kafu. Kad mi se počeo opasno sviđati, saznam da je ladno dobio bebu. Na društvenim mrežama ne postoje nikakve slike ni dokazi. Da li je oženjen zvanično ili nezvanično, nije više važno. Poslala bih joj ("ženi") sve screenshotove i javljanja kao dokaz, i njegovo milion x izrečeno "nemam nikog dugo baš", i nakon što sam ga napala, kad sam saznala istinu "nemam ženu, šta ti je?", ali ona je u babinama, i nema potrebe da je stresiram. On kao takav će da je vara non stop, čitav život.
Ne razumem zašto mene slobodnu budale samo hoće, ali valjda i med kad se iznese van, navale svakojake muve, ose, stršljenovi.. Svi bi svoje otrove da ostave i ubodu. Fer plej je danas luksuz. Gonite se oženjeni! Fuj.
Želim se razvest od čovjeka koji već godinama radi non stop po cijele dane, totalno nepotrebno jer imamo dovoljno svega ali njemu nije dovoljno. Volim ga ali nemamo slobodnog dana, nemamo sexa, nemamo nježnosti. Ako ostanem u ovakvom braku mogu samo puknut ili ga krenut varat. Ja sama sve stignem, posao od nekoliko sati, dva sina i kuću, ne treba mi fizička pomoć oko ničega nego muž i otac djeci, uspomene, trenutci. Sigurno me ne vara, njegova radnja je u kući i tamo je od jutra do večeri. On stalno obećava da ćemo se “žrtvovat” još par godina pa ćemo onda uživat u plodovima rada ali ja se bojim da nećemo moć vratit izgubljeni odnos. A i osjećam da je on postao radoholičar kojem je dan s ženom i djecom gubljenje vremena ako zna da je mogao nešto odraditi i da će i tada opet naći neko opravdanje zašto radi bez prestanka. Jel ima itko slična iskustva? Dal se takvi ljudi mjenjaju ili postaje samo gore?
Ne razumem toliko insistiranje na kOmBiNaCiJaMa. Devojka sam, zgodna, volim seks, ali ne vidim poentu u povremenom viđanju sa tipom samo zbog toga. Ja tog tipa nikad neću zanimati ni za šta više. Sigurno me neće poštovati. Muškarcima je teško da poštuju ijednu ženu, kamoli onu koju samo povremeno presamite i ćao. S druge strane, ako on nije dovoljno dobar da mi bude momak... Onda šta? Gde to vodi? Kako će to da mi doprinese pozitivno u životu na duge staze? Nikako. Imaćemo osrednji seks i svako svojoj kući do naredne epizode... U međuvremenu, ljudi su postali nesposobni da se emotivno otvore pred nekim i iskažu išta. Samo guraj preko jedne, druge, treće osobe, bitno da nisi sam. A to što ne znaš ni kako da budeš sam, još manje u vezi nikom ništa. Budite sami sa sobom, nije strašno. Mnogo je lepše od povremenog viđanja s nekim kome niste i nećete biti ništa. I neuporedivo bezbednije.
Mit je da svaka prostitutka mrzi svoj posao i da se time bavi iz očaja. Ja sam se kao studentkinja bavila prostitucijom, kao još 5 mojih drugarica, i birala sam klijente. Uglavnom sam spavala sa intelektualcima, književnicima, kulturnom, poslovnom elitom, sportistima, funkcionerima, bogatim mladim ljudima. Bilo je zaista prezgodnih muškaraca, a svi su bili veoma darežljivi. Sa nekima sam čak postala prijatelj. Time se više ne bavim, fakultet sam završila i radim u institutu, ali meni je to bilo lakše nego da dirinčim u nekoj rupetini od kafane ili volontiram kod privatnika za 20.000.