Daj svoje mišljenje.
Odgojila me samohrana majka. Hvala joj za sve, ali ušao sam u 30e, a ne znam se ponašat kao muškarac oko žene koja mi se sviđa. Mogu naše žene pričat da vole emotivca koji zna komunicirat, ali na kraju uvijek završim kao prijatelj. To što živim sam, kuham i perem nije nešto što će privuć našu ženu. Koliko god to negirale, od mene još uvijek daleko veće šanse ima lik kojem mama pere čarape i koji se možda ponaša malo kretenski, ali kojeg je odgojio otac i ima mušku energiju. Više uspjeha ima takav koji na 3. spoju očekuje seks, nego ja koji bih prvo mjesec-dva-tri išao u šetnje, u kino i restorane.... Nije što se pretvaram da sam takav, jednostavno jesam. Bitnija mi je povezanost, komunikacija, osjećaji, maženje, da budemo najbolji prijatelji... Znam, jer probao sam biti frajer i to mogu kod djevojke koja me samo seksualno privlači. Jedanput sam to napravio, osjećao sam se odvratno. Kad sam joj iskreno objasnio problem, dobio samo gađenje i komentar kakav sam to muškarac.
