Pre tačno 9 godina je naša kuća izgorela. Onog dana kada sam izgubila kuću, shvatila sam da zidovi pamte više od ljudi. U njima su ostali glasovi, smeh, koraci koji se više ne vraćaju. Otišla sam sa jednom torbom, sećam se. Tu su bile moje omiljene stvari, između ostalog naša porodična slika i kapa koju mi je splela moja baka. Tada nisam plakala, bila sam srećna što smo svi živi i zdravi, ali kasnije jesam i to jako puno. Sama pomisao da se nemam gde vratiti me baš pogodila. Možda uskoro uselimo u novu kuću, ali će mi ona stara uvek biti draža. Tu su se i moj deda i moj otac rodili, to je za mene posebna građevina zauvek. ❤️
Ostavi svoj komentar
#233
Uvek kad se iskakim pogledam u govance, da proverim kol'ko je izaslo.
odobravam 1188 • osudujem 173 • komentari 33
Detaljnije
Ispovest dana
Moja majka je noćna ptica. Noću šeta po kući, uzme pa usisava, ulazi-izlazi sto puta na terasu da puši, ona vrata stara, moraju jače da se gurnu da bi se zatvorila, seti se nečega u sred noći pa upada...
odobravam 237 • osuđujem 7 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Razveli smo se prije 4 godine. Imamo dijete ali ja ne šaljem alimentaciju jer mislim da će te pare potrošiti na sebe a zadnji put sam vidio dijete prije 2 godine. Ne pere me grižnja savjesti jer znam ...
odobravam 64 • osuđujem 2496 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Supruga je u mjesec dana izgubila posao, majku i imala je spontani u ranoj fazi. Bratova djevojka je na to sve izjavila da je ona kriva za bebu jer je dopustila "sekiraciju". Izbacio sam je van iz sta...
odobravam 3715 • osuđujem 31 • komentari 0
Detaljnije