Ne znam zašto nisam sretna. Imam 22 god, studentica sam i posljednjih mjesec dana mi se u životu događaju baš lijepe stvari: bila sam na putovanju u Parizu, izlazila, družila se, taman su mi prošli kolokviji i sve sam položila. Ali opet iz nekog razloga nisam u potpunosti zadovoljna. Osjećam kao da mi nešto fali, a ne znam šta i zašto i kako to da promijenim...
Mrzim što mi noge izgledaju kao neki kornet sladoleda, imam baš široke bokove, spojene butine, i kao da me to sve čini još nižom. Kao kraće noge. Dok nisam dobila svu tu mast, izgledala sam viša na slikama.
Drugarica sa kojom se družim više od 9 godina mi je čestitala Ng i poželela da naše druženje traje još dugi niz godina... Ali iskreno ja više ne znam kuda vodi ovo naše 'druženje' i ne znam kako smo uspele da ovoliko izdržimo zajedno, pogotovo što imam osećaj da se ona u poslednje vreme promenila prema meni... Meni je dosadilo da se nas dve viđamo samo po kafićima ili da se šetamo po centru i to samo kad njoj odgovara, kad god bih joj spomenula da bih volela da odemo negde van grada dobijam uvek isti odgovor 'kad bi me pustio otac'..pušta je sa devojkama ko je jedva zna, a zanimljivo sa mnom da je ne bi pustio.. Novu godinu nikada zajedno nismo proslavile itd... Kad smo pre dva meseca bile napolju nije me pitala jel sve u redu, već kao da je jedva dočekala da mi kaže 'ju baš izgledaš depresivno'..a možda će ovo nekome zvučati glupo što i uopšte spominjem ali sinoć sam joj rekla da ne bih nikako volela da postoji jedna opcija na viberu, njen odgovor odmah kontra 'sigurno postoji'.. Razočarana sam.
Mislim da me tip kojem sam ljubavnica laže da je u braku.
Otac i majka su mi lekari. Razveli su se kad sam imao 10 godina. Otac je plaćao majci alimentaciju 300 evra mesečno za mene i sestru. Posle razvoda moj otac je ostao u stanu, gdje smo živeli prije razvoda braka. Majka je predala zahtjev za razvod na sudu bez da je ocu išta rekla. Svađe su bile česte u kući i majka je često zvala policiju, iako je ona obično bila ona što se više derala. Do fizičkih sukoba nije na svu sreću dolazilo. Poslije razvoda majka nas dovodi u stan kod svojih roditelja. U 50 kvadrata živjeli smo baba, deda, majka, sestra i ja. 8 dana bi živjeli kod majke, a 6 kod oca. Stan je sudskom odlukom raspodeljen, da bude u vlasništvu pola na ocu pola na majci. Majka nije htela da prihvati ovu situaciju i htela je čitav stan jer je njen otac prvenstveno dao pare za stan. Onu su te pare vraćali tako sto bi moj otac plaćao račune, a majka bi vraćala u toj količini pare ocu za stan. Stan je na sudu raspodeljen pola pola kao bračna stečevina, jer je kupljen u toku braka.
Ceo život se borim sa osobama koje misle da su pokupile svu pamet sveta i osuđuju i uništavaju samopouzdanje ljudima koji nisu ekstroverti…
Nisam savršena imam mane ali samopouzdanje mi je na 0 sa 22 god. Vučem traume da pazim šta pričam, da sam kulturna i pametna dok u biti izgledam kao robot dok drugi ljudi nemaju problem pričati o svakodnevnim stvarima bez bola u kur*u šta drugi misle. Žao mi je što ne znam kako da pomognem sebi jer nemam mu*a da kažem svoje mišljenje naglas upravo zbog nekih ljudi koji su me uvek ismevali kad bi pričala smešne stvari i njihov komentar bi uvek bio kako si glupa blabla i to me uništilo. Želim reći da ne dozvolite sebi da drugi ljudi utiču na vas sa svojim mišljenjem i znam koliko je to teško ali izborite se za sebe i na vrijeme postavite granice i ne dozvolite da prave majmuna od vas pa čak iako to znači da treba da se udaljite od takvih osoba. Ja sebi nisam pomogla na vrijeme, pomozite bar vi jer posle će biti kasno…
Kod odlaska mrzim što i kad znam da je otići bila ispravna odluka, da je tako bolje za mene i dalje me boliš i nedostaješ...
Najviše me u životu nervira stoka koja misli da u saobraćaju ima prednost po svaku cenu. Dešava mi se redovno da stanem na raskrsnici gde je znak STOP i pošto nema nikoga koga mogu da vidim počnem da skrećem a onda stoka iz glavne ulice, a koja je udaljena poprilično od mene počne da nabija gas i drastično ubrzava dok sam u sredini raskrsnice da dokaže da on ima prednost. Čak prelaze u suprotnu traku da bi prvi prošli raskrsnicu. Čoveče, ako već prvi uđem u raskrsnicu i krenem da izlazim moraš ti mene pustiti. U svakom slučaju, misliš li da imaš prednost po cenu života?
Moja devojka je imala užasan ukus za parfeme. Ne razumem kako neko može napraviti onako nešto, a kamoli kupiti (zaboravio sam im imena, mislim da je neki bio "Red" nešto). Sva sreća pa sam joj ja sad već dovoljno nakupovao, pa ih je pobacala.
Volim ga toliko da bi sve dala za njega, a on je u poslednje vrijeme počeo da se distancira ne zanima ga kako se osjećam i svaki put kad bi rekla što mi smijeta on bi se naljutio na mene i započeo svadju i okrivio mene za sve i nikada ne bi želeo priznat krivicu. Imam osjećaj kao da se hladi a da neće da prizna. Par puta je u svađi rekao da želi završit ali nisam spremna prihvatit to. I sve kraće poruke piše dok u isto vreme priča kak me voli kako želi sve sa mnom, već u sledećem želi završit i otić. A kada ga pitam da li me voli pomisli da sam paranoična i luda i uvek sam kriva kad kažem kak se zapravo osjećam.