Upravo se pakujem za more s curama i pored svih mogućih pari cipela,kostima,haljina, kozmetike i sl , spakovala sam i skriptu koju provjereno znam da neću otvoriti. Ne znam zašto ali mi daje neki čudan osjećaj sigurnosti.
Kad ti mlađi brat kaže, veličina čovjeka je u onome što prećuti...
Ja ne mogu više. Jednom dečku sam više puta rekla da ne želim ništa sa njim, da mi se ne sviđa, da ne želim da se vidim sa njim. Al' on evo već godinu i po dana i jače, SVAKI DAN se javlja, zove me kad god je pijan, i konstanto pita 'kad ćemo da blejimo?'. Ja razumem da ne je*e lep nego uporan, al' ti ga, rođače, pretera..
Uvek posle ručka kažem da moram da idem u wc, samo da ne bih sklanjao sa stola.
Sedim u kafiću u Dubaiju i gledam ove Arape i pitam se čime li su zaslužili ovakav standard!
Išla sam negdje s društvom i bila sam umorna..zatvorim oči na sekundu samo da se odmorim..i probudila sam se nakon 3 godine iz kome..imali smo saobraćajku..
Uvek sam doteran, skockan i naparfemisan. Makar sedeo u kući.
Kad god se posvađam s momkom, uzmem svoj telefon i tipkam poruke, da bi se on pitao s kim se ja to dopisujem. A ustvari šaljem poruke mami, bratu... nekome za koga znam da će mi sigurno odgovoriti.